Svaki dan slušamo, sa svih strana govore – hrvatskom gospodarstvu treba izvoz! Potpuno je to jasno i ekonomski razumljivo, neosporno, osim što bi ja priču započela par koraka ranije i kao condicio sine qua non stavila: hrvatskom gospodarstvu (prije svega) treba kontroling!
Naši poduzetnici susreću se sa problemima nekonkurentnosti na svakom koraku dugog puta do formiranja asortimana prihvatljivog za izvoz, a na kojem na kraju trebaju - i zaraditi. Podaci kojima raspolažu poduzetnici u svojim tvrtkama u velikoj mjeri su nesređeni ili grubo ‘računovodstveni‘ što znači nedovoljno transparentni za menadžersko upravljanje i donošenje odluka. Poduzetnici znaju da nisu konkurentni, ali teško u nejasno strukturiranim brojkama detektiraju uzrok nekonkurentnosti. Često donose pogrešne odluke jer odlučuju na temelju informacija za koje vjeruju da su točne. A nisu! Većina nije svjesna koliko su njihove informacije nekvalitetne. Drugi je pak problem što su uglavnom elementarne.
Zbog toga sa zebnjom gledam sve te skupove, kongrese, okrugle stolove i konferencije na kojima se uvijek afirmativno govori o hrvatskom izvozu, potiču poduzetnici da ne odustaju, na kojima se uvijek iznova pokušava stvoriti kritična masa poduzetnika dovoljna da pokrene kotač u pozitivnom smjeru, no nekako uvijek bez uspjeha. Mislim, zapravo znam da je razlog taj što nije dovoljno imati želju i volju! Treba puno više od toga. Da bi bili uspješni u izvozu osim što moramo ponuditi nove po nečemu posebne proizvode i usluge, moramo ih proizvoditi uz adekvatno kontrolirane troškove (što podrazumijeva apsolutno sređene poslovne procese u nabavi, proizvodnji, prodaji), uz adekvatno planirane resurse (što podrazumijeva detaljno razrađenu strategiju, optimiran i kontroliran lanac opskrbe, jasnu projekciju novčanog toka), uz motivirane radnike (što podrazumijeva da je kvalitetno optimiran njihov angažman, te da su adekvatno nagrađivani). Dakle, jednostavno rečeno, podrazumijeva dobro razvijen kontroling.
A toga nema! Sve navedeno potrebno je kontinuirano pratiti i mjeriti, jer jedino kvalitetna zarada (a ne ‘hvala Bogu da smo pokrili troškove‘) osigurava rast i razvoj.Baš kao što kardiolog iščitava zapis otkucaja srca na EKG nalazu i preko tog zapisa može dobiti jasnu sliku kako srce radi, tako kontroling preko ostvarenih prihoda i ulaganja, može jasno detektirati gdje se zarađuje, a gdje gubi. Ako analizom utvrdi znatnu količinu ostvarenih prihoda i ulaganja na kupcima koje definira kao ‘nerentabilne‘, uz uvjete prodaje koje opet definira kao ‘pretjerano liberalne‘, na proizvodima koji imaju ‘malu snagu zarađivanja‘ i to na izvoznom tržištu koje je pak definirano ‘strateški važnim‘, jasno je da se resursi opet rasipaju, jer je opet najvažniji planski cilj – samo čisto maksimiziranje prihoda od izvoza. A to je opet vrtnja u krug, a nikakav kvalitativan pomak naprijed. Kontroling nije urbana legenda. Naprotiv, brutalno je stvaran i konkretan. I bez njega - nemamo šanse.
Jasmina Očko, konzultant za kontroling, Kognosko