Poduzetnicima je pravna sigurnost okoline u kojoj rade jedan od najvažnijih čimbenika potrebnih za uspješno poslovanje. U Hrvatskoj se, nažalost, ne možemo pohvaliti visokom razinom pravne sigurnosti. U sklopu poreznog sustava mnogi čimbenici pridonose pravnoj (ne)sigurnosti, a jedan od najvažnijih jest primjena zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze. Zastara je, naime, pravni institut usmjeren protiv pasivnosti vjerovnika i tako protiv dugotrajne neizvjesnosti u pravnim odnosima. Njome se protekom propisanog vremena ‘kažnjava’ vjerovnik koji se ne brine za svoja prava jer se dokida neizvjesnost pa se, posredno, jača pravna sigurnost.
Prema službenoj dužnosti
U našemu je poreznom pravu zastara uglavnom dobro uređena (Općim poreznim zakonom). Loša je, međutim, njezina primjena u praksi poreznih tijela i upravnih sudova. Dva su glavna sporna pitanja u sklopu primjene pravila o zastari prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obvezne: moraju li porezna tijela (i upravni sudovi) o zastari voditi računa prema službenoj dužnosti i odnosi li se zastara samo na prvostupanjsko porezno tijelo ili i na drugostupanjsko (žalbeno) i na upravne sudove u upravnim sporovima? Odgovor na prvo pitanje mora biti potvrdan. Porezno pravo dio je javnog prava, a jedno je od njegovih načela, za razliku od situacije u privatnom pravu (npr. građanskom), da upravno tijelo koje vodi postupak mora voditi računa o pravima i interesima stranke. Osim toga Općim poreznim zakonom propisano je da je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice važne za donošenje zakonite i pravilne odluke, uključujući one koje idu u prilog poreznom obvezniku. Ako bi se nastup zastare smatrao važnom činjenicom u postupku, proizlazi da o njoj porezno tijelo mora voditi računa prema službenoj dužnosti. Nadalje, propisano je i da se porezni nadzor može obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze. I iz toga proizlazi da porezno tijelo mora provjeriti nastup zastare, neovisno o tome je li riječ o pokretanju poreznog nadzora ili o donošenju rješenja u tijeku nadzora (a i izvan njega). I Visoki upravni sud donio je u studenome 2014. zaključak o tome da porezna tijela na zastaru paze prema službenoj dužnosti. Usprkos tome u praksi se i dalje susrećemo s time da porezna tijela utvrđuju poreznu obvezu, zanemarujući da je zastara već nastupila. Naravno da takvo ponašanje narušava povjerenje u pravni sustav i izrazito negativno utječe na pravnu sigurnost.
Zbunjujuće odluke
Stajalište je mnogih iz naše struke da bi i odgovor na drugo pitanje trebao biti pozitivan. Žalbeno tijelo odlučuje o zakonitosti prvostupanjskog poreznog rješenja, a upravni sudovi o zakonitosti drugostupanjskih rješenja, pa je razumno tumačiti (nigdje nije propisano da se zastara odnosi samo na tijela prvog stupnja) da porezna obveza u zastarnom roku mora biti pravomoćno utvrđena. Nažalost, stajalište je Visokoga upravnog suda da se na njega porezna zastara ne odnosi, a o vezanosti žalbenoga tijela zastarom taj je sud nedavno donio dva zaključka (13. 11. 2015. i 4. 3. 2016.). U jednome kaže da ‘od donošenja prvostupanjskoga poreznog rješenja do donošenja rješenja po žalbi relativna zastara ne teče, nego samo apsolutna’, a u drugome da ‘drugostupanjsko rješenje kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju porezne obveze nije nezakonito zato što je doneseno nakon nastupa apsolutnog roka zastare’. Ti su zaključci očito suprotni, pa je nejasno što je onda stvarno stajalište suda. Međutim, kad bi bio ispravan taj noviji zaključak, to bi značilo da žalbeno tijelo o zakonitosti prvostupanjskoga rješenja (donesenog unutar zastarnog roka) može odlučivati koliko god to dugo želi. Tako bi smisao zastare bio potpuno poništen jer bi se, očito, neizvjesnost o nečijoj poreznoj obvezi tolerirala onoliko dugo koliko to žalbenom tijelu odgovara. Gdje je onda pravna sigurnost? Nadajmo se da će se u sklopu skorašnje porezne reforme, koja obuhvaća i Opći porezni zakon, ta sporna pitanja riješiti tako da se onemoguće ovakva neobična tumačenja i da će se znatno pridonijeti toliko potrebnoj pravnoj sigurnosti te, posljedično, napretku našega gospodarstva.