Svatko poznaje ili je poznavao neku kolegicu ili kolegu, prave umjetnike u izbjegavanju poslovnih obaveza. Uvijek u pušionici ili na kavici, nasmijani, druželjubivi, stalno spremni na šalu i, naravno, na bijeg od radnih zadataka.
Upravo takve osobe, piše Forbes, Eric Abrahamson, profesor na Poslovnoj školi Columbia, zove Michelangelima u izbjegavanju posla i u svojem istraživanju pobliže je proučio kako takve osobe uspijevaju biti plaćene za nerad.
Abrahamson ne opravdava takvo ponašanje već smatra da njegovo razumijevanje može pomoći rukovoditeljima u određivanju manjkavosti i poboljšavanju produktivnosti zaposlenika. Michelangeli znaju ‘kako ostati u zavjetrini‘ bez ikakvih posljedica i u nekim slučajevima čak biti unaprijeđeni. Ako ih nadređeni ne uspijeva zateći na poslu i dati im zadatak, uvijek se prave zbunjenim nevježama, a rade li poseban posao koriste više vremena da ga obave nego što je potrebno. Takav pristup najbolje uspijeva ako nitko drugi u uredu ne zna to raditi, posebno se time mogu okoristiti računalni znalci u okruženju u kojem ostali zaziru od računala.
Šef će nekom drugome dati zadatak kada ga Michelangeli nenametljivo uvjere da ga neće dobro obaviti. Bolji je ipak način da se prikažu prezaposlenima, a najbolji kada se udruže s još nekim, pa jedni drugima čuvaju leđa stalnim izjavama kako previše rade. Moguće je i preuzeti zasluge za rad drugih. Primjerice, među višim rukovoditeljima, u akademskim i političkim krugovima to se uspješno provodi kada se nadgleda projekt ili ga se samo započne i nestane.
Nepražnjenje elektroničkih ili glasovnih poruka iz punog sandučića također ostavlja dojam pretrpanosti poslom te ujedno onemogućuju zadavanje zadataka na taj način. Dobro oružje za prikrivanje nerada su i računalni programi koji mogu slati elektroničku poštu ako Michelangeli nisu na radnom mjestu, čak i po noći kako bi izgledalo da puno rade. Može se i programirati računalo tako da kada se nadređeni počne približavati dok Michelangeli igraju igricu, pritiskom na jednu tipku odmah se na sučelju pojavi tablica u Excelu. Sve to nas može posjetiti na rečenicu koja se često izgovarala u komunizmu, a primjenjiva je očito i u kapitalizmu: ne može me se toliko malo platiti, koliko mogu ja malo raditi.