Došao je trenutak kada ste odlučili investirati u nešto kako bi ostvarili profit. Prvo pitanje koje si većina ljudi postavi je: u što investirati?
Pritom se najčešće misli ili na dionice samo jednog dioničkog društva ili stavljanje određenog iznosa na štednju. Svatko tko se odluči za investiranje mora znati da nema niti jedne investicije koja je sto posto sigurna. Svaka investicija sa sobom nosi i određen rizik. Međutim, neke investicije su visokorizične, a neke niskorizične. Stoga se postavlja pitanje kako izbjeći moguću lošu investiciju, a pritom ostvariti barem minimalni profit.
Umanjivanje rizika pri investiranju postiže se diverzifikacijom imovine. Diverzifikacija je pojam koji označuje proces u kojem investitor investira u različite međusobno nepovezane ili djelomično povezane imovine s ciljem smanjenja ukupnog rizika, odnosno kako bi se postiglo stabilnije poslovanje i prinos. Primjerice, investitor odluči investirati u dionice. Kako bi izbjegao ukupan rizik, investitor će kupiti dionice različitih poduzeća koja nisu međusobno povezana. Tako ako se i dogodi da dionice jednog poduzeća postanu bezvrijedne, u istom trenutku dionice drugog poduzeća mogu narasti te investitoru mogu osigurati dividendu. Tako investitor će izbjeći gubitak ukupnih investiranih sredstava u slučaju pada vrijednosti dionice.
Investiranje u različite oblike imovine može se pokazati kao najpametniji oblik investiranja. Tako investitor ukupni rizik smanjuje na minimum. Uz investiranje u različite nepovezane vrijednosne papire mudro se može pokazati investiranje jedne trećine ukupnih investicijskih sredstava u plemenite kovine te investiranje jedne trećine ukupnih investicijski sredstava u banku na štednju ili kupnjom neke od nekretnina. Kupovinom plemenitih kovina kao što su zlato, srebro i(ili) platina, investitor se osigurava od inflacije. Zlato je najbolji izbor za štednju odnosno zaštitu od inflacije, dok srebro zbog industrijske potražnje može predstavljati plemenitu kovinu na kojoj se namjerava zaraditi u budućnosti. Ulaganje u nekretnine imat će smisla samo onda kada investitor namjerava tu nekretninu staviti u funkciju (iznajmljivanje) te kroz određen period, kada vrati uložena sredstva, nekretninu može prodati ili dalje iznajmljivati te tako ostvarivati profit.
Stavljanje određenog novčanog iznosa na dugoročnu štednju u banku je oblik investiranja koji najveći broj ljudi primjenjuje s ciljem da ostvari dobit od kamata na štednju. Iako je taj oblik investiranja i čuvanja novca najrašireniji, on je jedan od najmanje atraktivnih i isplativih. Postoji više razloga zašto je tako. Da bi se ostvarila dobit od kamata, novac mora biti oročen na što duži period te u određenom period vrijednost novca može pasti odnosno može doći do inflacije. Zbog toga se štednja u zlato pokazala kao bolja opcija od štednje u bankama.
Da zaključimo, investiranje u samo jednu vrstu imovine je prerizično i može dovesti do propasti investitora. Kako bi se investitor osigurao od takvog scenarija najbolje je (ovisno o njegovim financijskim mogućnostima) da se investicijska sredstva raspodjele na sredstva koja će se investirati u različite vrijednosne papire, na sredstva koja će se investirati u plemenite kovine te na sredstva koja će se investirati u nekretnine ili postavljanjem na jednu od mnogobrojnih vrsta bankarskih štednji.
Tomislav Šoban, Siguran novac