Mobilne platforme olakšale su pristup edukativnim materijalima do neslućenih razina, a to se možda najbolje vidi u obrazovnim aplikacijama.
Praktički ne postoji tema o kojoj se ne možete sami educirati, naravno, uz uvjet da ste dovoljno motivirani za učenje. Od matematike i zemljopisa do učenja jezika i programiranja, danas za apsolutno sve imate aplikaciju koja će vam olakšati usvajanje novih znanja.
Neke od najboljih obrazovnih aplikacija kreirane su kao dodatni alat i izvor informacija za studente koji sudjeluju u tradicionalnim, strukturiranim obrazovnim programima. Pomoću aplikacija mogu dopunjavati tečajeve koje pohađaju, ali postoji i mnoštvo aplikacija namijenjenih ljudima koji žele samoinicijativno proširiti svoje znanje o određenoj temi. No u poplavi sadržaja treba znati odvojiti žito od kukolja i pronaći uistinu korisne. To naglašava i Don Hudspeth, predsjednik i dekan jedinoga američkoga koledža u Hrvatskoj – Rochester Institute of Technology (RIT) Croatia.
– Aplikacije imaju za cilj osigurati učenje putem igre i često je pri dizajnu aplikacije u fokusu dobra ideja. Nažalost, ono što se također događa nedovoljna je razina znanja o user-experienceu. Dakle, uz ideju i dizajn nedostaju znanje i iskustvo vezani uz to zbog čega se netko koristi aplikacijom, a sve to utječe na njezin uspjeh – ističe Hudspeth.
Odnos tradicionalnih obrazovnih ustanova i edukativnih aplikacija vidi kao komplementaran, a ne konkurentski i tvrdi da tehnologija ne može zamijeniti ljudsku interakciju i razmjenu iskustava iz prve ruke.
Obrazovanje je ipak odnos
– Učenje putem aplikacija ili sličnih mehanizama nikada ne može nadomjestiti odnos koji student ima s profesorima i cijelim osobljem našega koledža. Obrazovanje je, uz taj odnos, i odgoj, ali i osiguravanje drugih iskustava. Studente učimo da kritički razmišljaju, postavljaju prava pitanja te da se znaju snaći u traženju odgovora, a ne da memoriraju činjenice napamet. Također, naš im obrazovni model omogućuje mnogo toga. Uz predavanja u predavaonicama opremljenim najsuvremenijom opremom, jako potičemo interakciju i praktičan rad i to brojnim projektima na kampusu te putem našega poznatog programa stručne prakse. Studenti tako imaju priliku surađivati s kolegama s drugih kampusa, ali i studirati u Rochesteru ili Dubaiju. Program razmjene pruža im mogućnost da vide i upoznaju druge kulture i države, ali i da bolje upoznaju sami sebe te postanu još samostalnije osobe – objašnjava Hudspeth, uz napomenu da su takva iskustva od neprocjenjive vrijednosti u današnjem globalnom svijetu.
Slično razmišlja i Mislav Grgić, dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER). Naglašava da je za usvajanje znanja bitan kontekst i kvalitetna rasprava, a upravo takvo okruženje pružaju kvalitetne škole. Aplikacije vidi kao dodatno ‘oruđe’ studenata u procesu učenja.
– FER se oduvijek koristi brojnim obrazovnim oruđima, a neka od njih i sâm razvija. Iskustva su da oruđe mora biti prilagođeno obrazovnoj metodi i da nema univerzalnog oruđa koje bi odgovaralo svim studentima, niti se može primijeniti u svakoj disciplini. Iskustvo također pokazuje da je za razvoj dobroga obrazovnog oruđa potreban dugotrajan i predan rad, pretežito interdisciplinarnoga projektnog tima, ali i da su potrebna veća financijska sredstva – objasnio je Grgić, dodavši kako ne smatra da tehnologija ugrožava tradicionalne obrazovne institucije, štoviše.
Pažljivo birati
– Ako govorimo o obrazovnom potencijalu neke aplikacije, svjetska su iskustva pokazala da je za njega potreban profesionalan rad stručnjaka s iskustvom i da je uglavnom potrebna institucionalna potpora – ističe, uz napomenu kako visoke školarine na fakultetima imaju svoju ekonomsku opravdanost, što pokazuje i interes vodećih svjetskih tvrtki za studentima s prestižnim diplomama. Cjeloživotno obrazovanje ne vidi kao novost, ali napominje da sve više dobiva na težini zahvaljujući sve većoj potrebi za novim znanjima i vještinama. Sve su rjeđi slučajevi da zaposlenik provede karijeru kod jednog poslodavca, a tržište gotovo svakodnevno donosi nove trendove. Aplikacije su ažurnije u praćenju tih novotarija i brže reagiraju na promjene, ali nisu u konfliktu sa sveučilišnim obrazovanjem, poručuje Grgić.
– Najuglednija svjetska sveučilišta znatan dio svojih prihoda ostvaruju upravo pružanjem usluge ciljanog obrazovanja zaposlenih u različitim oblicima, koji su gotovo u pravilu kratki i fokusirani. Smatram da će sveučilišta sve više raditi sa studentima u manjim skupinama na projektima, ne samo školskim projektima, nego i onima iz stvarnoga života, važnima za lokalnu zajednicu, ali i globalno, kao i za razvoj pojedinačne struke. Istovremeno će i industrija, a posebno sveučilišta, razvijati obrazovna oruđa koja će povećati kvalitetu učenja i smanjiti nepotrebna opterećenja na učitelje – zaključuje Grgić.