Svaka tvrtka ima svoja nepisana pravila, svoj tajni kodeks ponašanja. Ako želite biti prihvaćeni na radnom mjestu, u krug koji će vam donijeti poštovanje kolega i priznanja, često morate igrati po tim ranije određenim pravilima.
Njih nećete pronaći napisanim velikim slovima na zidu ureda, niti ćete ih čuti samoinicijativno od suradnika. Promatranjem što drugi rade, kako to rade i suptilna pitanja najbrži su načini saznati kako funkcionira ono što je na početku skriveno od vaših očiju. Neke takve rutine ili specifični načini rada mogu biti korisni, mogu vam pomoći učvrstiti odnose sa kolegama, olakšati vam da nađete svoje mjesto u tome okruženju. No, nažalost vrlo često ta tajna pravila služe kao svrha sama sebi, beznačajni rituali koji pokušavaju stvoriti slične obrasce ponašanja kakve imaju oni najutjecajniji u uredu, ne tako puno različito od onoga kako stvari funkcioniraju u srednjoj školi. Druge neslavne svrhe tih pravila mogu biti kako smanjiti obujam rada što je više moguće, a da se pritom šefovima i ostalima oko vas čini kako radite puno.
Prva navedena kategorizacija tajni je specifična za svaku radnu okolinu, dok su ove koje se tiču zabušavanja i stvaranja iluzije puno lakše uočljivije i vrlo uobičajene. Praviti se da ste uvijek zaposleni, u žurbi, stvara vama samima iluziju da ste bitni kao i kod onih kojima ste okruženi. To nije samo primjetno na radnom mjestu, već i prilikom šetnje gradom , dok ljudi jure s jedne kave na drugu, objašnjavajući onima koje sretnu putem kako su u velikoj žurbi. Neki slični trikovi su; ostavljanje jakne na stolcu da se stvori dojam da ste u uredu, dok ste zapravo na dvosatnom ručku, sporo odgovaranje na e mailove ( jer ste tako zauzeti da jednostavno nemate vremena odmah odgovoriti), poslati mail bilo kakvog sadržaja kasno u večer ili preko vikenda da pokažete kako ste predani poslu, premda vam je za tu poruku trebalo manje od dvije minute posla. Puno i glasno pričati o nekoj temi, a o kojoj zapravo govornik ne zna puno još je jedan takav trik. Možda se čini kako su ovi rituali ili nepisani kodeksi ponašanja rijetki ili neefikasni, no realnost pokazuje da je drugačije. Svejedno, dok se nekim nepisanim pravilima na radnom mjestu teško oduprijeti, a neka su čak i korisna, ova na kraju mogu biti kontraproduktivna i treba ih što više zaobilaziti.