Osim što je digitalizacija čovječanstvu donijela iznimnu mogućnost snimanja i pohranjivanja glazbenog i intelektualnog sadržaja, zahvaljujući razvoju komunikacijskih kanala, interneta, cloud servisa došlo je do lake distribucije sadržaja i ilegalnog korištenja tuđeg intelektualnog vlasništva.
Autori i izvođači, u tom su kontekstu, gotovo izbačeni iz sustava naplate svojih prava ili jako potplaćeni. A o tome kako osigurati opstanak glazbene industrije u digitalno doba i kakve dugoročne posljedice donosi nesređeno stanje na ovom tržištu na predavanju MBA Croatia održanom 14. travnja u prostorima Foruma Zagreb u zagrebačkom Green Goldu govorili su Nikša Bratoš, glazbeni producent i Miroslav Škoro, pjevač i autor.
- Otkako više nemamo čvrst, materijalan artefakt odnosno ploču, kasetu ili CD disk ljudima je postalo teško shvatljivo da iza glazbenog sadržaja koji preslušavaju stoji nečiji rad. Otkako svi na svojim MP3 playerima imamo fonoteke koje nećemo preslušati dok smo živi glazba je počela devalvirati. Spot najkvalitetnijih autora i glazbenika na You tubeu lako u pregledima potuče neka maca koja je pala s hladnjaka, i to sve više nisu uvjeti u kojima se može očekivati daljnji razvoj kvalitetne glazbe, koju netko pažljivo promišlja, dotjeruje i usavršava. Jednostavno ne može postojati besplatna kvaliteta – istaknuo je Nikša Bratoš i naglasio da dok je glazba bila na materijaliziranom nosaču, tiskanje nosača zvuka, distribucija, transport do prodajnih mjesta… uzimali su svega 30-ak posto od prihoda, a danas IT industrija koja zapravo samo drži cjevovod naplaćuje više od 80 posto prihoda.
- Naši ljudi moraju shvatiti da glazbu trebaju platiti kako bi glazbenik mogao nastaviti dalje. No, mora se u to uključiti i sustav jer danas svi imamo IP adrese pa se kao u Francuskoj može stati na kraj ilegalnoj distribuciji sadržaja. Ako se to želi – naglasio je Bratoš.
Miroslav Škoro, pak, objasnio je da je proces predaje individualnog prava na kolektivno, kao oblik zaštite autorstva započeo još s austrijskim kompozitorom Haydnom koji je od engleskog dvora za naručeno djelo umjesto jednokratne isplate tražio isplati po svakom izvođenju. Asocijacije poput HDS ZAMP-a, naglasio je, nužne su jer autor ne može trčati za svakim vozačem, uči u svaki kafić ili klub, na svaki dernek na kojem na tuđem autorstvu netko zarađuje. Drugo je pitanje, dodao je Škoro, koliko je ZAMP-ov sustav pravičan.
- IT kompanije nas uvjeravaju da su veliki meštri, da rade marljivo i sofisticirano a zapravo rade podatkovni prijenos, uspostavljaju i održavaju vezu i najviše zarađuju – naglasio je Škoro nužnost preraspodijele, ali i promjene stava hrvatskih potrošača koji su prigrlili ideju da nečije djelo smije biti bez njegova znanja i pravedne naknade distribuirano slobodno.