Zaposlenici su rijetko sretni kada moraju ostati prekovremeno ili iznenada otići na put. Ipak, današnji način poslovanja to povremeno traži. Treba li „podmetnuti leđa“ umjesto njih kako ne bi širili nezadovoljstvo ili ima i drugih načina..?
Pitanje:
Imam jednu situaciju koja mi s vremenom postaje problem, i volio bih čuti Vaše mišljenje. Koordinator sam malog tima od 4 osobe i bavimo se vrlo dinamičnim poslom. Često imamo nepredvidive zadatke pa i putovanja na jedan ili više dana, ovisno o vrsti zadatka. Moj posao je da koordiniram nas 5 i u tome se trudim biti pravedan no i vodim računa o osobnim vještinama svakog od nas. Ono što me u zadnje vrijeme počinje smetati je činjenica da svoje ljude nastojim manje opteretiti izvanrednim zadacima, zbog kojih se neki od njih znaju žaliti, ali onda ih sam obavljam pa ispada da radim više od njih. Ljutim se na sebe zbog toga no i dalje mi se to čini bolje nego slušati njihovo jadanje. Napominjem da im nisam stvarno nadređen jer cijeli tim ima šefa koji malo vremena provodi s nama i zapravo ne zna što se događa. Iako unutar nas nekad dođe i do svađe, još uvijek ne razmišljam o tome da mu se požalim.
Odgovor:
Situacija koju opisujete je vrlo dobar primjer potrage za ravnotežom. Zašto to kažem? Zato što izbori koje činimo u životu (a tako i poslu) često dolaze „u parovima“. Uzmimo tako Vašu želju da izbjegnete jadanje nekih od kolega. U prvi mah se činilo pragmatičnim i lakšim preuzeti neke od zadataka na sebe kako biste to izbjegli. No dugoročno gledano (a zvuči kao da tako funkcionirate već neko vrijeme), postajete zbog toga ljuti na samoga sebe jer radite puno, uz pretpostavku da ste i opterećeni i umorni. Mehanički gledano, riješili ste jednu situaciju no otvorila se druga. Plemenit je Vaš pokušaj da budete oslonac svojim ljudima i uzoran radnik, ali izgleda da posao ipak ne dijelite pravedno... naime, Vi osobno radite više od drugih.
Što je strašno u tome da se kolege u timu povremeno žale na preopterećenost? Znate li puno ljudi koji kažu da nemaju dovoljno posla tijekom radog dana? Ja ne. I u skladu s tim (bilo to realno ili ne), ljudi se žale. Drugi razlog zbog kojeg se žale je taj što se tako dobiva pažnja, suosjećanje i/ili to rade iz predostrožnosti kako ne bi dobili još više zadataka. Nama je na ovom djeliću kugle zemaljske pomalo i u kulturi da se žalimo, zar ne?
Ovo je nekoliko razloga koji meni padaju napamet zašto se ljudi jadaju, a nužno nema veze s količinom posla. Moje pitanje Vama bilo bi - možete li podnijeti da se ponekad jadaju? Ukoliko ne možete, o čemu se zapravo radi? Smatrate li da ste uistinu odgovorni za njihovo raspoloženje? Ako težite konstantno zadovoljnom radnom timu, moram Vas razočarati i reći da takvi postoje samo u filmovima.
Je li moguće da očekujete njihovu zahvalnost za sve one situacije u kojima Vi „potegnete“ umjesto njih? Nadam se da ne jer ljudi osjećaju zahvalnost za trud, energiju i učinak koji je izvanredan, odnosno rijedak. Ako Vi sustavno punite svoju satnicu njihovim poslom, tada to nije iznimka već nešto uobičajeno. Na takve situacije ljudi se navikavaju i smatraju ih „normalnima“, stoga ne očekujte ni „z“ od zahvalnosti.
Nakon što razmislite zašto na uštrb sebe izbjegavate njihovo povremeno nezadovoljstvo, ne bi bilo loše razmisliti zašto izbjegavate uključiti u događaje Vašeg i njihovog šefa. Ima sigurno više razloga za to što on, kao što kažete, ne zna što se događa. Sigurna sam da ima veliko povjerenja u Vas, no izgleda da bi se moglo reći da ni on ne odrađuje svoj posao u potpunosti (zvuči li Vam ovo poznato?!)
Naravno, u Vašem karakteru nije da mu se idete žaliti i jadati za svaku sitnicu s kojom se susrećete. Pa ipak, možda biste mogli podijeliti s njim svoje mogućnosti i ograničenja i tražiti mišljenje, savjet? Na kraju dana, barem formalno, upravo je on odgovoran za sve vas i premda Vaš cilj nije „tužakati“ ostale u timu, važno je imati od njega potvrdu i podršku za ono što planirate.
Jedan od koraka u tom planiranju o kojem biste mogli razmisliti kao koordinator je sastanak tima. Na njemu možete izložiti potekoće u postojećem sustavu po kojem radite (a koji, sjetimo se, nije pravedan!) i zajednički s kolegama tražiti adekvatno rješenje. Time im dajete upliv u donošenje odluka kao i dio odgovornosti za dogovoreno. Tu treba i njima naglasiti da neće na svaki zadatak krenuti s velikim osmjehom i osjećajem sreće, ali...c‘ est la vie!
Tako ćete biti upravo ono što Vaš naziv funkcije kaže - koordinator. Posao je tu, a Vaš zadatak je to da koordinirate čitav tim kako bi ga izvršio. S obzirom na Vašu visoku etičnost, vjerujem da neće biti zakinutih, a hajde da više ne bude ni ljutih!
Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ana-Marija Vidjak, edukator i coachwww.sto-ako-ipak.hr