U kojoj valuti štedjeti

No HNB se ne predaje i bori se da kuna ne slabi. Usprkos mjerama HNB-a kuna je u drugoj polovini 2011. blago oslabila pa je to prisililo neke ekonomiste da predvide dodatno slabljenje u 2012., čak na 7,8 kuna za jedan euro. U takvoj situaciji pitanje je u kojoj bi se valuti isplatilo štedjeti? Za štednju u kunama dobivaju se veće kamate, no ako bi došlo do tolikog pada, teško da bi to bilo isplativo. Naši sugovornici ipak spuštaju loptu na zemlju i kažu da dramatičnog poremećaja neće biti i da će se euro do kraja godine kretati između 7,5 i 7,6 kuna. To odgovara onima koji štede u kunama, no ne i onima koji štede u eurima jer bi potonji slabljenjem kune barem mogli koliko-toliko nadoknaditi inflaciju.

Kuna i dalje ostaje među najstabilnijim valutama u regiji (od zemalja s fleksibilnim tečajnim režimom), a nešto više razine trgovanja početkom ove godine bile su i očekivane. Ne dođe li do novih šokova u vanjskom okruženju, glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić očekuje prosječni ovogodišnji tečaj na razini od približno 7,53 kune za euro.

Odluku u kojoj valuti štedjeti trebali bismo uvijek donositi imajući na umu valutu u kojoj ćemo sredstva trošiti, objašnjava Balázs Békeffy, predsjednik Uprave OTP banke, jer oni koji žele špekulirati na temelju kratkoročnih promjena tečaja obično u toj igri gube.

- Iako neke analize upućuju na daljnje pogoršanje tečaja kune prema euru naše je mišljenje da će tečaj biti u skladu s prognozama HNB-a i Vlade RH, odnosno da će ostati stabilan malo iznad 7,5, a da će godinu završiti na približno 7,6 kuna za jedan euro - kaže Békeffy.

Turistička sezona ojačat će kunu
U Raiffeisenbank Austria banci podsjećaju da se na hrvatskome deviznom tržištu tečaj kune formira isključivo u odnosu na euro na temelju ponude i potražnje. Tečaj u odnosu na USD ili CHF formira se posredno, a presudan je utjecaj tržišnih kretanja na svjetskim deviznim tržištima (valutni rizik). Potražnja za devizama, osobito od strane korporativnog sektora radi podmirivanja dospjeća inozemnih obveza u uvjetima visoke kunske likvidnosti te skromnog priljeva kapitala iz inozemstva, nastavila je i na početku 2012. stvarati deprecijacijske pritiske na kunu. Dodatno, uz izostanak priljeva deviza na osnovi novog zaduživanja i inozemnih izravnih investicija na izvoz je počeo utjecati sporiji oporavak naših najvažnijih trgovinskih partnera. U takvim uvjetima euro je poskupio na 7,58 kuna, no HNB je dvaput intervenirao prodajom deviza na tržištu povlačeći iz sustava više od 1,2 milijarde kuna (smanjujući međunarodne pričuve), a polagani ali sigurni rast tečaja se nastavio. Naposljetku je HNB podignuo i obveznu pričuvu dodatno povlačeći iz sustava više od tri milijarde kuna. Međutim znatnija korekcija tečaja nije uslijedila nego se tečaj zadržava na razinama iznad 7,58 kuna za euro. U takvim uvjetima u RBA ne očekuju korekciju tečaja do turističke sezone, već relativnu stabilnost u rasponu 7,55 i 7,60 kuna za euro.

Tečaj eura u odnosu na dolar trebao bi u prvom tromjesečju ove godine ostati na približno 1,30 dolara za euro pri čemu bi moglo doći do pritiska na slabljenje eura u odnosu na dolar zbog sporijeg oporavka te potencijalne opasnosti ulaska eurozone u recesiju, uz istodobni solidni nastavak gospodarske aktivnosti u SAD-u. Posebno je to moguće u drugoj polovini godine s prosječnim tečajem od 1,35 dolara za euro. U srednjem do dugom roku vjerojatnije je da će dolar u odnosu na euro jačati nego da će slabiti. Kad je pak u pitanju švicarski franak u RBA očekuju da će se zadržati između 1,25 i 1,24 franka za euro, što znači da bi se tijekom 2012. ‘švicarac’ trebao kretati između 6,10 i 6,20 kuna.

Inozemni kapital stabilizira tečaj- Uz visoku potrebu za refinanciranjem inozemnih obveza prva polovina godine uobičajeno je razdoblje većeg odljeva od priljeva deviza na domaćem tržištu. Priljev kapitala iz inozemstva u privatni sektor umanjit će i učinci regulacije banaka u EU. Financiranje proračunskog deficita iz inozemstva također će biti otežano zbog povećane neizvjesnosti na vanjskim tržištima, kao i zbog mogućeg pada rejtinga države. Još je nepoznanica koliko će uspješno Vlada provoditi fiskalnu konsolidaciju. Načelno možemo prognozirati da će uspješnost u rezanju javnih rashoda pratiti dostupnost kapitala iz inozemstva i obratno. A o priljevu kapitala ovisi i način stabiliziranja tečaja. Ipak, smatramo da će HNB nastaviti s politikom stabilnosti tečaja - kažu u RBA-u.

U Hypo Alpe-Adria Banku dodaju da ne treba odbaciti dodatno HNB-ovo povlačenje likvidnosti iz sustava u slučaju obnavljanja deprecijacijskih pritisaka, a osobito nakon izjave guvernera Željka Rohatinskog da stabilnost tečaja ostaje cilj HNB-a ‘neovisno o kratkoročnim kolateralnim žrtvama’. Tečaj bi također stabilizirala HNB-ova intervencija u strukturu minimalno potrebnih deviznih potraživanja banaka, dakako kroz osiguranje eksterne pozicije države.

U Zagrebačkoj banci kažu da predviđaju jedino sezonske oscilacije koje podrazumijevaju proljetno-ljetne pritiske na jačanje kune te jesensko-zimske pritiske na njezino slabljenje. To znači da bi na vrhuncu turističke sezone kuna prema euru trebala biti znatno jača nego što je trenutačno, a nakon ljeta slabija.

- Ne očekujemo da će ovogodišnje amplitude tečaja biti bitno veće od ionako malih lanjskih amplituda. Lani je, primjerice, između najnižeg (7,35 kuna) i najvišeg (7,53 kune) HNB-ova unutargodišnjega srednjeg tečaja eura razlika bila 2,5 posto, a ove godine očekujemo da će se taj raspon zadržati unutar još uskih, preklanjskih 3,3 posto - kaže nezavisni financijski analitičar Zagrebačke banke Mladen Smiljanić.

Višak novca u bankama
Dok traje pritisak na deprecijaciju HNB je svojim mjerama povećao stopu obavezne pričuve s 14 na 15 posto što, laički rečeno, znači da bankama nedostaje kuna i da bi ih se trebale pokušati domoći nudeći veće kamate na depozite. S druge strane potražnja za kreditima poduzeća i građana je manja (na što u posljednje vrijeme upućuju reklame u kojima banke nude fleksibilnije uvjete za dodjelu kredita) pa bi mogle imati ‘višak’ novca. To bi pak moglo utjecati upravo suprotno, naime na sniženje kamate na depozit.

No u HPB-u kažu da je povećanje obvezne pričuve znatno utjecalo na smanjenje količine novca u sustavu, više nego što je slabija potražnja stvorila višak novca, pa se može očekivati da će do kraja godine kamatne stope na depozite polako rasti. U OTP banci kažu da načelno svaka banka upravlja vlastitom likvidnošću pa se ne može predvidjeti koja će banka trebati više sredstava u eurima, a koja će se usredotočiti na prikupljanje depozita u kunama.

- Međutim uzevši u obzir međunarodno okruženje, osobito u Italiji ili Austriji gdje su se regulatorna ograničenja nedavno smanjila, očekujemo blagi istodobni pomak u cijenama depozita - kaže Békeffy.

Iako se mjere HNB-a smatraju glavnim činiteljem kretanja kamata na depozite ne osporava se ni utjecaj slabije potražnje za kreditima, pa stoga u bankama ostaje više novca koji se ne može oploditi. Malo više na to upozoravaju u Hypo i Splitskoj banci.

- U Hrvatskoj je ipak nešto povoljniji omjer plasmana i depozita pa se mogu očekivati i nešto manji pritisci na rast kamatnih stopa na depozite. Međutim razvoj situacije u međunarodnom okruženju i potrebe države za financiranjem na domaćem tržištu odredit će kretanje pasivnih ali i aktivnih kamatnih stopa tijekom 2012. - kaže Šantić.

U Zagrebačkoj banci kažu da je omjer devizne i kunske štednje od 2009. nepromijenjen i iznosi oko 85 prema 15. Takav je omjer i u toj banci. No ne treba se voditi isključivo starom izrekom: Kud’ svi Turci, tud’ i mali Mujo.

- HNB i Vlada jasno su iskazali spremnost zadržavanja stabilnosti tečaja kune u odnosu na euro kao i krucijalne pretpostavke financijske stabilnosti - kaže predsjednik Uprave HPB-a Čedo Maletić.

Ima li se to na umu kao i usporedi li se visina prinosa na kunsku štednju s ostalim valutama u ovoj će godini biti najisplativije štedjeti u kunama, a tko unatoč svemu ima više povjerenja u devize trebao bi štedjeti u dolarima s obzirom na njihovo blago jačanje u odnosu na euro.