U dobro koordiniranoj medijskoj diverziji Hrvatsku, a i šire, obišle su scene jadnih turista koji na krčkom aerodromu vuku prtljagu nekoliko stotina metara do autobusa jer, eto, zli direktor Zračne luke Rijeka Tomislav Palalić samovoljno je preko noći digao cijene za ulazak agencijskih autobusa. Nema veze što se to poskupljenje ne odnosi na turiste, nego na turističku agenciju koja je organizirala njihov dolazak, pa i transfer od Zračne luke do krajnje destinacije.
A poskupljenja su zaista (bila) drastična. Taksistima je godišnja dozvola povećana s 825 na 1800 eura, sezonska pretplata za shuttle i povremeni prijevoz s 825 na 2900 eura... Taj cjenik Palalić je donio 3. travnja i od tog je dana i u primjeni. Tek mjesec dana poslije, prošlog petka, uslijedio je uzvratni udarac. Županijska Obrtnička komora, Udruženje hrvatskih putničkih agencija i Turistička zajednica Kvarnera sazvali su novinare i zatražili vraćanje starog cjenika, a usput ‘predlažu‘ vlasnicima Zračne luke ‘da stave na dnevni red problematiku upravljanja odnosno rada Uprave‘.
Predstava za televiziju
Da sve bude uvjerljivije, sljedećeg dana organiziran je igrokaz za televiziju: turisti iz Frankfurta morali su pješačiti do aerodromske rampe jer autobus agencije Katarina Line nije došao do samog terminala. Zanimljivo, riječ je o agenciji koja još nije platila ni ‘staru cijenu‘ parkiranja za cijelu prošlu godinu. Kako god, nakon priloga u središnjem TV dnevniku Palalić odmah u ponedjeljak, ‘slijedom konzultacija‘ s mjerodavnim ministarstvom, vraća stare cijene. Novi cjenik bit će u primjeni tek od sljedeće sezone, a Palalić je u utorak ‘preživio‘ sjednicu Nadzornog odbora, ali pitanje je što će biti kad većinski vlasnik (država) napokon imenuje svog predstavnika.
Tako je riješena najnovija turistička ‘bruka i sramota‘. Da se razumijemo, nije mi nakraj pameti braniti Palalićev potez. Međutim, u orkestriranoj akciji ‘protiv poskupljenja‘ nije se čuo njegov vapaj – da agencije masno naplaćuju prijevoz od zračne luke do destinacije, pa aerodromski autobusi i kombiji ostaju prazni. Tako saznajemo da jedna putnička agencija prijevoz do destinacije naplaćuje dva eura po kilometru. To je pak tarifa na kojoj bi pozavidjeli i zagrebački taksisti, od Ubera do Zagreb Taxija. Primjerice, aerodromski autobus do Rijeke vozi za 15 eura, a agencijska cijena za tu bi udaljenost bila 50-ak eura. Još je papreniji prijevoz do Opatije. Ako je i u subotnjem slučaju bila riječ o istoj tarifi, to su turisti iz Frankfurta platili (ali u sklopu aranžmana) – 80 eura! Za taj novac može se ubosti i avionska karta od Frankfurta i drugih europskih destinacija.
Što je prava bruka i sramota
O toj ‘bruci i sramoti‘, a zapravo o turističkoj gramzivosti baš se i ne priča. Cjenici hotela i privatnih iznajmljivača nedodirljivi su. Apsurdno je što se protiv neopravdanog i nelogičnog poskupljenja na krčkome aerodromu pobunio upravo turistički sektor, koji je uoči lanjske sezone skrupulozno napumpavao cijene sve do lipanjskog poskupljenja smještaja na godišnjoj razini od čak 24,2 posto. Zato je u srpnju ostvaren minus od 3,4 posto, odnosno oko milijun noćenja manje u odnosu na pretpandemijsku 2019. Sezona se spašavala spuštanjem cijena, pa je last minute bio znatno povoljniji od prenapuhanih polaznih cijena. Hrvatsku su već i prije prošlog ljeta njemački statističari proglasili gotovo dvostruko skupljom od najjeftinije Turske. I to ne bi bilo problematično da su hrvatske usluge na Jadranu 90 posto kvalitetnije.
Nažalost, svi znamo da nije tako. U Hrvatskoj više od polovice turističkog prometa otpada na najjeftiniji turizam – cimerfraj (37 posto) i kampove (20 posto). Dodamo li tomu da je turističko iznajmljivanje soba porezno najisplativija djelatnost u Hrvatskoj, dolazimo i do odgovornosti države, koja to potiče, ali reagira na poskupljenje parkiranja. Sjetimo se samo hajke koja se svake godine diže na ugostitelje i cijenu kave na Stradunu, a o cijeni kuglice sladoleda na Jadranu napisano je više dramatičnih traktata nego o napuhavanju osnovnih turističkih usluga – od kompletnih aranžmana do cijena najopskurnijih soba i pojedinačnih usluga poput ‘transfera do destinacije‘.
Turizam generator inflacije
Turizam je posljednjih godinu dana postao i glavni generator inflacije. Istini za volju, sve je počelo s cijenama energenata, a kad ih je Vlada stavila pod kontrolu, inflaciju su grijala poskupljenja hrane. No posljednju godinu hotelijeri su nemilosrdniji i od prehrambene industrije. Zato bi svim ministarstvima i drugim državnim i paradržavnim tijelima bilo pametnije da se bave turizmom u cjelini, a ne da štite lovce u mutnom. Uostalom, agencija koja naplaćuje ‘transfer do destinacije‘ dva eura po kilometru s novim cjenikom za ‘visokofrekventne korisnike‘ krčkog aerodroma godišnju cijenu ulaza u zračnu luku naplatila bi već prijevozom dvadesetak turista do Opatije i natrag!