Kako postati izvoznik zelene energije

Na krilima zelene tranzicije i borbe protiv klimatskih promjena energetski sektor snažno se mijenja u nadi da ćemo u budućnosti više ovisiti o obnovljivim izvorima energije (OIE) nego o fosilnima. Do čistog svijeta, čistom energijom. Tako bismo mogli opisati trenutačno najglasnije političko mišljenje, ali fosilna goriva i dalje igraju važnu ulogu u svijetu. Svejedno, prevladavajuće je mišljenje da je izraz ‘fosilna goriva‘ dizajniran za svijet prošlosti. Jer, predugo su generacije i generacije njima pogonile tvornice, promet, svakodnevne živote bez razmišljanja kako će to utjecati na okoliš. Pa iako su i dalje u primjeni, iako i dalje imaju nevjerojatan utjecaj na cijenu našeg života, energetska transformacija jedan od najvažnijih izazova (i prilika) danas.

– Ove smo godine, kažu znanstvenici, imali najtopliji srpanj u posljednjih 120 tisuća godina, a NASA tvrdi da je to bilo najhladnije ljeto u usporedbi o onima koja dolaze. Zbog klimatskih promjena više nitko ne propitkuje važnosti energetske tranzicije, pa ni energetske tvrtke koje rade s fosilnim gorivima. Hrvatska nije iznimka – ističe Maja Pokrovac, direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH).

Paradoks u sektoru

Energetski stručnjak Igor Dekanić ističe da su upravo prelazak na OIE te razvoj novih energetskih tehnologija i sustava glavni trendovi u sektoru, a glavni izazovi su: odnos ciljeva tranzicije, gospodarskog stanja i cijena energije te geopolitički izazovi. No, situaciju u globalnoj energetici opisuje kao paradoksalnu. Zašto?

– Pariškim sporazumom iz 2015. svijet se odlučio za tranziciju ka održivoj energetici, a već osam godina najveći gospodarski rast i razvojne uspjehe nove industrijske sile u Aziji i Južnoj Americi ostvaruju na temelju fosilne energetike. Skuplja energija iz fosilnih izvora potiče bržu tranziciju, ali istodobno i inflaciju, koja usporava gospodarski rast, čime se smanjuje sposobnost za razvoj novih energetskih tehnologija. Geopolitički izazovi i rat u Ukrajini destabiliziraju energetske sektore održavajući postojeću strukturu i potrošnju. Financiranje se fokusira na oružje, streljivo i borbena sredstva, a ne na nove energetske sustave. Za uspješniju tranziciju treba mijenjati razvojni model, a on je još utemeljen na tržištu i kapitalu kao dokazanim sredstvima gospodarskog rasta – smatra Dekanić.

Inače, fosilna goriva još uvijek čine veliki postotak proizvodnje električne energije u mnogim zemljama, uključujući SAD, gdje su fosilna goriva odgovorna za 60,3 posto proizvodnje električne energije.

Dobar smjer

U ovakvim vremenima države koje su istodobno prirodno pogodne za razvoj OIE-a te su se na vrijeme počele okretati toj energiji kao da su osvojile na nagradnoj igri. A s obzirom na hrvatsko more i sunce (kojima se za sada i dalje najviše koristimo za turizam) teško je ne primijetiti potencijal koji imamo. No, pitanje koje je stalno prisutno jest je li Hrvatska na dobrom putu kada je u pitanju OIE? Dekanić smatra da je.

– Kod nas se sve više ulaže u obnovljive izvore energije. Zagovornicima brže energetske tranzicije to je premalo, ali ne treba zaboraviti da su za bržu energetsku tranziciju, osim ulaganja u primarne izvore, nužna ulaganja u infrastrukturu, od izolacije zgrada do distribucije električne energije. Proces elektrifikacije prometa složeniji je i skuplji nego što se činilo – smatra Dekanić.

Na vrhu i začelju

Voditelj Odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša Energetskog instituta Hrvoje Požar Matija Vajdić slaže se da Hrvatska ima vrlo dobar potencijal za korištenje OIE-a, ponajprije jer je geografski smještena na iznimnoj poziciji – prije svega zbog potencijala energije Sunca, vjetra i mora u Dalmaciji, geotermalne energije u panonskom bazenu te biomase i bioplina diljem kontinentalne Hrvatske.

– Hidropotencijal je iskorišten gotovo do maksimuma i hidroenergetski sustavi diljem Hrvatske svrstavaju nas među države Europske unije koje gotovo 60 posto svoje električne energije proizvode iz OIE-a. Energija vjetra je relativno dobro pokrivena i taj se sektor već godinama razvija. Brojni realizirani vjetroparkovi u nekim mjesecima proizvedu i više od 15 posto ukupne hrvatske potrošnje električne energije – iznio je Vajdić.

Uza sve sunce koje imamo navodi da, ako uzmemo trenutačno instaliranu snagu sunčanih elektrana (malo više od 300 MW), onda nas tih 80-ak W po stanovniku stavlja na začelje zemalja EU-a. Razloga za kaskanje u tom segmentu ima više: od mrežne infrastrukture, zakonskog okvira, manjka kvalitetne radne snage do kupovne moći građana i ograničenih financijskih resursa.

Oslanjanje na hidrocentrale

Pokrovac u tom smislu ističe da je vrijeme da se maknemo od podcrtavanja uloge OIE-a i potencijala te ih doista počnemo razvijati.

– Kada pogledate statističke podatke, Hrvatska unutar svojih granica uspijeva proizvesti najveći dio električne energije, od čega najviše iz obnovljivih izvora. Ali ti su podaci varljivi i ovise ponajviše o proizvodnji naših hidroelektrana. Podaci za kolovoz pokazuju da je OIE činio 70 posto proizvedene električne energije, i to možemo zahvaliti ponajprije hidroelektranama i kišnoj godini. No prošla je bila sušna i omjer je bio na strani neobnovljivih i fosilnih izvora tako da se ne možemo oslanjati zauvijek na hidrocentrale – objašnjava Maja Pokrovac.

Dodaje i da su ostali obnovljivi izvori, koje nazivamo i novim OIE-om – vjetar, Sunce, bioplin, biomasa, geotermalna energija – odgovorni za proizvodnju oko 18 posto električne energije te da najviše instaliranih kapaciteta imamo u vjetroelektranama, a najmanje u geotermalnim. Pri tome, solarne instalacije konstantno rastu i u godinu su dana narasle dvostruko.

Neiskorištena moć solara

– Hrvatska je 1. kolovoza 2022. imala 172 MW solara, a ove smo godine na isti dan imali 353 MW, što je više nego duplo. OIEH predviđa da bismo samo uz 2500 MW solara mogli izbjeći uvoz električne energije ljeti, a potencijali za razvoj mnogo su veći od tih 2500 MW. Golem je potencijal obnovljivih izvora energije na moru. Naša je studija identificirala mogućnost za razvoj pučinskih vjetroelektrana i solarnih elektrana od 25 GW, i to samo u sjevernom Jadranu, na području koje malo utječe na okoliš. Kada bismo razvili samo četvrtinu tog potencijala, mogli bismo postati i izvoznik zelene energije. Bioplinska postrojenja iznimno su važna za Hrvatsku, ali zbog nerazumijevanja dopustili smo da se gase – ističe Pokrovac.

Geoterma ‘jej‘, bioplin ‘joj‘

Važno je priznati i da OIE ima manjkavosti. Kako je već spomenuto, energija nam je potrebna 24 sata na dan, ali količina sunca, vjetra ili vode ne ovisi o našim željama. Zbog toga su potrebna veća ulaganja u projekte skladištenja energije kako bismo mogli skladištiti energiju stvorenu OIE-om, ali i razvoj ostalih izvora. Primjerice, geotermalna energija, za koju postoji potencijal, uz nekoliko iznimaka, bila je zapostavljena, smatra Vajdić, no sada doživljava renesansu.

I Dekanić ističe da razvoj geotermalne energije u Hrvatskoj ide ubrzano. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavilo je 1. listopada završetak natječaja iz prosinca 2022. te dodjelu više koncesija za istraživanje i eksploataciju geotermalne energije u Slavoniji, Podravini i Međimurju. Osim toga, županije i gradovi provode natječaje za razvoj geotermalne energije.

– Bioplin i biomasa u nezavidnoj su situaciji zbog volatilnosti tržišta sirovine, ali i drugih problema vezanih uz operativne troškove. Korištenje energije mora kontinuirano se razvija i niz je uspješnih projekata zbog kojih ćemo u idućim godinama promijeniti način grijanja i hlađenja zgrada u priobalju. Važno je da se kontinuirano radi na kombinaciji svih obnovljivih izvora za koje postoji dokazani prirodni potencijal jer je rješenje u energetskom miksu, a ne u isključivo jednom izvoru energije – navodi Vajdić.

Realne mogućnosti

Sve to reći će: na energetskoj se tranziciji radi, a priča o OIE-u je više od postavljanja dva solarna panela. Prema Strategiji energetskog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050., koju je Hrvatska usvojila početkom 2020. godine, u scenariju ubrzane tranzicije trebalo bi svake godine do 2050. ulagati po dvije milijarde eura novih investicija, kako bismo do 2050. imali 65 posto obnovljivih izvora u bruto potrošnji energije. A s obzirom na to da je Hrvatska deindustrijalizacijom znatno smanjila potrošnju energije te da uslužno orijentirano gospodarstvo treba manje energije, može se reći da se naša energetska tranzicija odvija u skladu s realnim mogućnostima, smatra Dekanić.

I da, prostora za napredak ima. Jer ako tranziciju želimo znatno ubrzati onda odluke moraju biti liderske.

– Primjerice, da se sve investicije vezane uz plinski sektor prebace u ubrzani razvoj elektroenergetske infrastrukture ili da se većina investicija u cestovnu infrastrukturu prebaci u razvoj elektrificirane željezničke infrastrukture, da se u potpunosti implementira strategija biogospodarstva u sve grane gospodarstva, da se sve to provede uz minimalni utjecaj na okoliš i sl. Investitori će, prije svega zbog visokih tržišnih cijena energije i relativno niske kapitalne investicije kod nekih oblika energije (npr. solara), i dalje razvijati projekte obnovljivih izvora energije. Uskoro će isto napraviti i građani, kao i industrija radi neizbježnog poskupljenja maloprodajnih cijena energije. Svakako treba postojati spoj liderskih odluka na razini upravljanja državnim resursima, ali treba stvoriti i tržišne preduvjete kako bi privatni i institucionalni ulagači tu mogli pronaći svoje mjesto – navodi Vajdić.

Hoće li sve to biti dovoljno da se riješimo fosilnih goriva i trebamo li ih se riješiti? Neki smatraju da hoće, a neki se ne slažu. Jer koliko god tražili čišću budućnost, na mnogo pitanja tek trebamo ponuditi odgovore: kako ćemo pogoniti velike tvornice, smatramo li nuklearnu energiju čistom, možemo li dekarbonizirati plin…? Nema sumnje da je OIE ključan za energetsku budućnost, ali svoju punu snagu tek treba pokazati.