U Vladi su aktualna razmišljanja na koji način najefikasnije iskoristiti ostvareni višak prihoda države koji je posljedica povoljnih gospodarskih prilika. No za različite faktore u društvu ‘efikasnost‘ ima različita značenja.
>>>Danko Sučević: Vladina reformska kamilica za liječenje hrvatskih rak-rana
Za dio gospodarstva efikasnost znači povećanje sredstava za investicije pa u njemu zagovaraju smanjenje poreza na dobit odnosno povratak poreznog oslobođenja za reinvestiranu dobit. Za drugi dio znači povećanje izvozne konkurentnosti pa u njemu zagovaraju smanjenje poreza na dohodak kako bi rad bio konkurentniji. Tome se priključuje i dio radnika koji bi smanjenjem poreza na dohodak dobili veće plaće.
Drugi dio radnika kao i većina ostalih građana jedva čekaju smanjenje stope PDV-a jer očekuju da će s tim doći do širokog sniženja maloprodajnih cijena. Vjerojatno presudno značenje efikasnosti ipak će biti ono u Vladi: kako efikasno zadržati vlast, očuvati većinu, pobijediti na izborima…
Koju god opciju Vlada izabere, efekti će biti pozitivni jer svaka kuna koja se zadrži u hrvatskom gospodarstvu vrijedi više nego ona koja se prenese u državu. Multiplikator je jednostavno veći u gospodarstvu. Međutim, pitanje je koliko će efekti biti dugoročni odnosno od koje će mjere efekti dulje trajati.
>>>Danko Sučević: Moja crna knjiga neefikasnog trošenja novca poreznih obveznika
Smanjenje poreza na dohodak povećat će potrošnju radnika, međutim, struktura našeg BDP-a i sada je previše oslonjena na potrošnju umjesto na investicije i izvoz. Osim toga, porez na dohodak već sada ne plaćaju radnici s neto plaćom nižom od otprilike 4000 kuna pa će smanjenje obuhvatiti samo one s višom plaćom. Sjetimo se da je median plaće u Hrvatskoj 4975 kuna odnosno pola radnika ima plaću nižu od te. Što se izvozne konkurentnosti tiče, ona se neće povećati odmah jer će trošak plaće za sve izvoznike ostati isti.
Niži PDV pomaže samo trgovcima
Snižavanje stope PDV-a za posto ili dva ne može primjetno sniziti maloprodajne cijene jer njih određuje potražnja, a ne porez. Kada se porez povećavao, cijene nisu rasle, osim tamo gdje je porast poreza iskorišten kao izgovor za povećanje cijena. Razlika od jednog postotnog poena u PDV-u je samo 0,2 posto razlike u prodajnoj cijeni. To neće opravdati ni trošak tiskanja novih naljepnica s cijenama. Efekt snižavanja PDV-a je ustvari povećanje dobiti trgovačkih tvrtki koje prodaju krajnjim potrošačima.
>>>Reinvestirana dobit – Porezna olakšica gubi se smanjenjem temeljnoga kapitala
Ako se želi pomoći većem dijelu gospodarstva onda smisla ima samo veliko smanjenje PDV-a na, recimo, 20 posto ili uvođenje plaćanja PDV-a nakon naplate faktura. Od navedenih opcija dugoročno je najveća korist od oslobađanja od poreza na reinvestiranu dobit, ali kada bi bilo provedeno još jednostavnije i opsežnije nego 2012. godine.
Svako zadržavanje dobiti u poslovanju i dokapitalizacija trebali bi biti oslobođeni poreza, a porez na dobit trebao bi se plaćati tek kod isplate dobiti. Ako poduzeće odluči povećati kapital iz ostvarene dobiti onda ne treba platiti porez, ako odluči povećati kapital nekog drugog poduzeća onda ne treba platiti porez, ako odluči uložiti kapital i osnovati neko poduzeće ne treba platiti porez, ali ako odluči isplatiti dobit onda treba platiti porez.
Do investicijske atraktivnosti
Za razliku od snižavanja poreza na dohodak ili snižavanja poreza na dodanu vrijednost efekti te mjere ne bi bili odmah vidljivi, ali dugoročno bi mogli znatno utjecati na uspjeh hrvatskoga gospodarstva. Nastala bi snažna motivacija kod poduzetnika i vlasnika da ostvarenu dobit ne izvlače iz poduzeća nego da je zadržavaju u poslovanju ili investiraju u nove pothvate. Isplate dobiti smanjile bi se, što bi kratkoročno smanjilo potrošnju, ali i dugoročno pozitivno djelovalo na ostale komponente BDP-a.
>>>Marić: Ima prostora za dodatno smanjenje poreznog opterećenja, PDV-a
Samofinanciranje poduzetnika, koje je je danas na niskim granama, s vremenom bi postajalo sve bolje, a otvarala bi se i nova radna mjesta u novim poduzećima. Čak bi i strani vlasnici dvaput razmislili hoće li izvlačiti dobit iz Hrvatske.
Dovedemo li pravnu sigurnost barem na pristojne grane Hrvatska bi postala i vrlo atraktivna za kvalitetne strane investitore. Za strane vlasnike poslovanje u Hrvatskoj bilo bi praktički neoporezivo sve dok su u fazi rasta i ulažu ostvarenu dobit u svoje društvo, a kasnije bi dobit mogli plasirati u druge jurisdikcije te bi im tvrtke u Hrvatskoj bile idealne za holding tvrtke. Vrijednost njihovih tvrtki rasla bi prema stopi višoj nego drugdje jer bi efektivna porezna stopa bila nula. Sve dok se ne odluče na isplatu dobiti odnosno smanjenje kapitala.