Kad je riječ o turizmu, još više o tako priželjkivanom elitnom turizmu, mnogi će u rangu s Dubrovnikom spomenuti i Hvar, misleći pri tome na grad Hvar na otoku Hvaru, a ne na otok kao cjelinu više gradova i općina. No prava istina je da na tom otoku postoji trajektna luka kao žila kucavica za cijeli otok te da je ta trajektna luka u gradu Starom Gradu. Treba podsjetiti da je prije dvije godine taj grad slavio 2400 godina svojeg postojanja. U neposrednoj blizini je i poznati starogradski ager kao svjetski poznata turistička i povijesna atrakcija koja osigurava dobar prihod mnogim poduzetnicima, posebno OPG-ovima. Zahvaljujući tunelu put do grada Hvara sveden je na zanemarivih petnaestak minuta. U gradu je nedavno dovršen ‘porat‘ za jahte, brodove i brodice (ne za trajekte) koji se požele sakriti od vjetra, a koji je ravan svakom drugom pristaništu bilo gdje u Europi, možda i bolji. Prekrasno je čitati službene podatke i vidjeti da je gradnja (investitor je Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije) obale obložene prekrasnim bijelim kamenom stajala četiri puta manje nego takvi zahvati u privatnim marinama u bližem ili daljem susjedstvu. Naprijed navedeno omogućilo je da se mnogi investitori (domaći i strani) zainteresiraju za investicije u Starom Gradu i to je najbolje moguće oživotvorenje državne politike poticanja turizma i investicija općenito, ali i poticanja razvoja otoka, koji moraju živjeti 12 mjeseci u godini, na kojima mora biti više rođenih nego umrlih itd.
>>>Hrvoje Kačer: Loše tumačenje ugovornog prava presudilo o neplaćanju duga
Na štetu ulagača
Ako jedan investitor biva spriječen izići s problemom pred vijećnike, a drugi ima sva jamstva da će njegov zahtjev biti riješen pozitivno i u rekordnom roku, onda tu jednakosti nema. A jednakost svih pred zakonom jedno je najvažnijih načela europskog prava
Prije dobrih desetak godina pojavio se jedan veliki fond koji je, za razliku od mnogih drugih, kupovao građevinsko zemljište, dosta ga plaćao i koji je očekivao suradnju lokalnih vlasti jer bila je riječ ne samo o izravnim uplatama u lokalni proračun, nego i o ogromnim iznosima za građenje, koje u pravilu dobiju domaće tvrtke. Nažalost, nekoliko godina nije se dogodilo praktično ništa, osim što su se investitori osjećali u dobroj mjeri prevareni jer su hotele i vile htjeli graditi odmah, a ne u dalekoj i neizvjesnoj budućnosti. Da stvar bude gora, zbog katastrofalnih zakonskih rješenja Stari Grad je trajno u nekoj vrsti blokade zbog navodnih dugova prema bivšim vlasnicima zemljišta na kojemu su sagrađeni hoteli koje je država uredno prodala i naplatila, a dugove prepustila jedinicama lokalne samouprave. Napokon su se stvari pomakle i investitor je na ime komunalnog doprinosa od 15-ak milijuna kuna sagradio kompletnu infrastrukturu koju ne može zadržati za sebe, već ona pripada uglavnom gradu, a dijelom komunalnim poduzećima. Dakle, ogroman je novac uložen bez ikakve sigurnosti jer se ulaže u tuđe. No povjerenje između investitora i grada očito je omogućilo i ovakvu dosta neobično i neravnopravnu (na štetu investitora) suradnju. Investitor je počeo prodavati parcele s uređenom infrastrukturom na lokaciji u neposrednoj blizini trajektne luke i kada su se pojavili oni koji će prema svojim željama, a u skladu s planskim dokumentima graditi za sebe, pojavili su se i neki problemi i ideje. Konkretno, da se bez povećanja gabarita zgrada dopusti ukopavanje garaža ispod zgrada. Predstavnik investitora je u prethodnih šest mjeseci triput detaljno predstavljao inicijativu pred Odborom za urbanizam kao savjetodavnim tijelom Gradskog vijeća, ali ni to nije bio dovoljno da se ‘predmet‘ stavi na dnevni red Vijeća. Očito je da oni koji su svoje već platili za lokalnu vlast više nisu interesantni, a potpuno se drukčije postupa s novim investitorom koji (karikirano) telefonom javi što želi i prošeta uzeti ispisanu pozitivnu odluku. Onaj prvi investitor je, kada je sve vidio i shvatio, uz pomoć šest (od 13) vijećnika zatražio (ne tematsku sjednicu na koju se ima pravo na zahtjev trećine vijećnika) uvrštavanje svoje inicijative, ne prejudicirajući kakva će biti konačna odluka. Umjesto udovoljavanja hitno je (izvan svih zakonskih i statutarnih ograničenja o rokovima i drugom) sazvana sjednica s dnevnim redom u kojemu je novi investitor, ali ne i onaj stari. Nekako su mediji došli do podataka i kada je dan ili dva poslije objavljen veliki tekst u regionalnom glasilu, sjednica je hitno odgođena tako da se udovolji formi, a onaj prvi investitor još uvijek je na čekanju.
>>>Hrvoje Kačer: Sudovi sa sudskim vještačenjem više nemaju nikakve veze
Lokalni povod
Da stvari budu potpuno jasne, ne kanimo ni prejudicirati ni poticati bilo što što je sadržajno ovlast vijećnika. Zalažemo se i upozoravamo na obvezu poštovanja načela europskog prava koja su od pristupa u EU i naša načela, a jedno od najvažnijih je jednakost svih pred zakonom. Ako jedan investitor biva spriječen izaći s problemom pred vijećnike, a drugi daleko ozbiljniji zahtjev ima sva jamstva da će biti ne samo pozitivno riješen, nego i da će to biti u rekordnom roku, onda tu jednakosti nema. A ako je (kako kuloari pronose) to tako jer je onaj prvi investitor ‘njihov‘ (čitaj ranije vlasti), a ovaj drugi ‘naš‘ onda je problem još i daleko veći. Na kraju, je li ovo lokalni problem? Ne, ne i ne! Samo je povod lokalni, ovo je državni problem i država je ta čija se stajališta i planovi ovakvim postupcima izigravaju. Je li na djelu ‘lex šerif‘, nismo sigurni, ali ima razloga strahovati da jest.