Revolucionarna novela Zakona o trgovačkim društvima iz travnja ove godine prošla je ispod radara, a može pogubno utjecati na mnoge poduzetnike. Naime, za obveze društva koje je iz sudskog registra izbrisano u skraćenom postupku bez likvidacije svojom imovinom odgovaraju solidarno svi članovi društva
Prema svim dostupnim pokazateljima, hrvatski zakonodavac već je godinama u najužoj konkurenciji za najproduktivnijeg zakonodavca na svijetu prema kriteriju broja donesenih propisa u jednoj godini. Iako ne postoji službena evidencija koja bi svima bila lako dostupna, procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj postoji više od deset tisuća obvezujućih što zakona, što podzakonskih propisa (a i oni obvezuju), čak i ako ne uzimamo u obzir izmjene i dopune propisa, a, nažalost, bilježimo i one koji su se mijenjali desetak i više puta.
Dakle, tko to može tvrditi da je pročitao sve te propise, da i ne govorimo o tome da vlada tom materijom? Ako je jasno da ni stručnjaci ne vladaju znanjem koje se odnosi na ukupan pravni sustav, još je jasnije da se to još više odnosi na poduzetnike, pa i općenito na sve građane. Što da učine poduzetnici koje će ‘zaskočiti‘ novela (izmjena i dopuna) Zakona o trgovačkim društvima iz travnja ove godine, koji je objavljen u službenom glasilu broj 40/19, a koja je prošla ispod radara i o kojoj većina nema pojma, a može za njih imati nesagledive posljedice?
U roku od dvije godine
Novela, naime, propisuje da ‘nakon brisanja društva iz sudskog registra za obveze društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije odgovaraju članovi društva solidarno cijelom svojom imovinom‘. To je golema promjena koja je provedena tako da nije ostavljen baš nikakav prostor za prilagodbu (stupa na snagu danom objave). ‘Odgovornost članova za obveze društva‘ apsolutna je novost jer temeljni razlog zbog kojega netko uopće posluje putem društva umjesto putem obrta upravo je u tome što ne odgovara za obveze društva. Ako se toliko željelo zaštiti vjerovnike, zbog čega se uvela ta prilično revolucionarna promjena, postavlja se pitanje zašto je to moguće samo u roku od dvije godine. Dakle, umjesto da se propiše vrlo dug rok i jasno odredi što je s rokovima zastare koji su tekli prije brisanja društva, određen je kraći rok od uobičajenih zastarnih i cijela je dvojba ostavljena otvorenom.
Nije prvi put
Možda tih slučajeva prestanka rada društva neće biti mnogo, ali oprez nije suvišan jer još su svježa sjećanja s gotovo državnim reklamiranjem osnivanja j.d.o.o.-a za deset kuna uz prikrivanje činjenice da gašenje j.d.o.o.-a stoji mnogo više od d.o.o.-a. Mnogi su naivno ušli u projekt osnivanja j.d.o.o.-a i neugodno se iznenadili pri njegovu gašenju (država je ipak na kraju reagirala i smanjila te iznose), a mnogi su i danas u blaženom neznanju o zakonskom rješenju prema kojemu kao obrtnici svom svojom imovinom odgovaraju za obveze obrta. Ne treba se tomu čuditi kad znamo da je zakon najprije to rješavao kao za trgovačka društva, da je Ustavni sud to proglasio neustavnim, a zakonodavac onda donio zakon prema kojemu se odgovara za obveze obrta. Zar ne bi bilo logično pri takvoj promjeni uvesti obveznu policu osiguranja upravo za slučaj prezaduženosti, i to uz neku pomoć države pri plaćanju police? Nismo za to da bilo tko izigrava propise, ali itekako se zauzimamo za jednakost pred zakonom jer, ako se već dopuštaju propusti države koja ima gotovo neograničene materijalne i kadrovske resurse, zašto se to baš nikako ne dopušta poduzetnicima, a ni općenito građanima?
A da i država bude odgovorna?
Nedavno su mediji pisali o tome kako je država bila veoma osjetljiva u određivanju kazni za kršenje zakona o poštenoj tržišnoj utakmici od nekoliko stotina tisuća kuna, a da još nema ni naznake rada na odgovornosti države da propisi budu mnogo bolji, dakle i mnogo jasniji. Do kada će to biti tako, hoćemo li uistinu čekati da i poduzetnici krenu prema inozemstvu sa svojim obiteljima kao liječnici i sestre? Tko uopće može odgovorno tvrditi da taj proces već nije počeo? Ako je tako, za početak dopustimo (kao iznimku, uz teret dokaza na onome tko to želi iskoristiti) nepoznavanje propisa kao ispriku i prestanimo unaprijed gledati sve kao potencijalne kršitelje propisa i na neki način neprijatelje. Prestanimo također izjednačavati uspješno iskorištavanje rupa u zakonima (što znači nečiju spretnost i znanje, ali i to da je država donijela loš propis za koji ne želi odgovarati) i pogubne posljedice koje nastaju jer ljudi nisu znali za propis koji je donesen u tišini.