Premda se talijansko gospodarstvo polagano oporavlja od ekonomske krize koja je poharala zemlju, u tamošnjoj poslovnoj zajednici postoji bojazan da bi izbori 4. ožujka mogli zakočiti njegov malen i krhak oporavak, pokazala je analiza AFP-a.
Podaci državnog statističkog ureda Istata pokazuju da je bruto domaći proizvod (BDP) trećeg najvećeg gospodarstva eurozone lani porastao 1,4 posto, najbrže u proteklih sedam godina.
>>> Italija privukla više od 50 milijuna posjetitelja prošle godine
Međutim, talijanski BDP i dalje je nekih šest posto slabiji od onog prije financijske krize u 2008. godini i Italija prilično zaostaje za 2,5-postotnim rastom zabilježenim u eurozoni u prošloj godini, prema podacima Eurostata.
Ekonomisti kažu da se takva slabost ponajprije pripisuje činjenici da je talijanska produktivnost među najnižima u Europi, što je posljedica čimbenika poput nedovoljnog kreditiranja, neusklađenosti između stručnog osposobljavanja s potrebama kompanija te poslovnog okruženja koje ne pogoduje poduzetnicima.
"Od 1999. godine jaz u produktivnosti Italije u odnosu na ostala velika gospodarstva eurozone značajno je produbljen", kazao je Nicola Nobile, viši ekonomist u Oxford Economicsu. BDP po satu rada je za 25 posto niži od onog u Njemačkoj i Francuskoj.
>>> Broj zaposlenih raste i u Italiji, rekord u studenom
Ako je ‘Made in Italy‘ svjetski lider u sektorima poput mode i opremanja kuhinja, to nema nikakve veze s političarima u zemlji, kazao je Alessandro Iliprandi, izvršni direktor specijalizirane tvrtke u kožnoj industriji Bonaudo. Italija je zaslužna za 65 posto europske kožne industrije.
Nesigurno zapošljavanje
"Politička situacija desetljećima je nestabilna, a političari ne olakšavaju život poduzetnicima – upravo suprotno", kazao je Iliprandi.
Po njemu, prepreke koje ometaju svakodnevni život su "birokracija, sporo pravosuđe i visoke stope poreza. Da bismo se izvukli iz takve situacije potrebne su nam radikalne odluke".
Vlade ljevice na čelu s Matteom Renzijem i Paolom Gentilonijem poduzele su napore kako bi ublažile frustracije talijanske poslovne klase, i to s određenim uspjehom. Između 2012. i 2017. Italija je skočila s 87. na čak 46. mjesto na ljestvici Svjetske banke po lakoći poslovanja, ali se zadržala iza zemalja poput Rumunjske i Moldavije.
Tržište rada postalo je fleksibilnije zahvaljujući zakonu o radu iz 2014. godine koji je uveo Renzi, a kojim se olakšalo poslodavcima otpuštanje radnika i uvelo novi tip trajnog ugovora koji je povećao zaštitu zaposlenika za vrijeme trajanja ugovora.
>>> Italija podupire ulazak Hrvatske u Schengen i OECD
No, dok Renzi govori da je stvorio milijun radnih mjesta, teško je izmjeriti njegov stvarni učinak, a sindikati tvrde da su ti zakoni ustvari pridonijeli stvaranju nesigurnijeg, privremenog zapošljavanja.
Roberto Pirotti, profesor s Bocconi Sveučilišta u Milanu, za taj zakon o radu kaže da je, unatoč svojim nedostacima "odvažna i korisna reforma" u zemlji u kojoj stopa nezaposlenosti i dalje iznosi 10,8 posto, a među mladima u dobi od 15 do 24 godine doseže 32,2 posto, znatno više od prosjeka u eurozoni.
Plan za industriju 4.0
Talijanska vlada nedavno je smanjila stopu poreza na korporativnu dobit s 27,5 posto na 24 posto, no ona je i dalje iznad 19 posto u Velikoj Britaniji i osjetno viša od 12,5 posto u Irskoj ili devet posto u Mađarskoj.
Giovanni Lombardi, direktor savjetodavne tvrtke Tecno, specijalizirane za uštede energije, pozdravlja plan za industriju 4.0 koji je vlada uvela 2016. zato što "ohrabruje kompanije da ulažu u digitalizaciju i automatizaciju".
"Tržište je u potpunosti polarizirano: kompanije koje nisu ulagale u inovacije i tehnologije ispale su iz igre, dok su one koje su to činile postigle brz napredak ", dodao je.
No, ekonomist Nobile strahuje da postizborna vlada neće nastaviti s odlučnom provedbom reformi poput pojednostavljenja birokracije.
>>> Od Moskve, preko Zagreba, do Pariza; ‘po život opasna hladnoća’ diljem Europe
Mnoge političke stranke među prioritetnijim obećanjima isticale su drastično smanjenje poreza, kojim se riskira naglo bujanje proračunskog manjka, kao i javnog duga, koji mjeren udjelom u BDP-u doseže 131,6 posto, i drugi je po veličini u eurozoni.
Njegove bi se zabrinutosti mogle pokazati točnima s obzirom na predizborne ankete, koje su najvećim dijelom predviđale nejasnu većinu u parlamentu, što znači da će vjerojatno uslijediti dugi pregovori prije nego sastave novu vladu. To će stvoriti veliku neizvjesnost u pogledu ekonomske politike i predstavlja rizik da pogodi povjerenju ulagača i financijska tržišta u trenutku kada to Italiji najmanje treba, zaključuje se u analizi AFP-a.