Licenciranje računovođa: Računovodstvo prepušteno na milost i nemilost zakonodavca

Ovih dana ponovno se aktualiziralo uređenje računovodstvene struke te uvođenje licenciranja računovodstvenih servisa i računovođa. Elektroničkom poštom pristižu ankete savjetničkih kuća čiji su predstavnici u radnoj skupini ili se za nju pripremaju. Na forumima se raspravlja, računovođe su u panici jer ih osim svladavanja kompliciranih propisa koji se stalno mijenjaju očekuje i licenciranje te se mnogi boje za budućnost svoga posla. Kada se uzmu u obzir uvjeti koji su iznošeni po edukacijama te netransparentnost i nedovoljno konzultiranje onih na koje se zakon odnosi, jasno je zašto vlasnike računovodstvenih servisa i računovođe sve više hvata panika.

>>>Računovođe pokrenuli peticiju protiv licenciranja

Zakonom o računovodstvu propisano je da ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama one moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona.

Nepoznata pravila

Dakle, Zakon o računovodstvu ne navodi oblik licenciranja za pravne ili fizičke osobe već se za to očekuje donošenje posebnog zakona. Prema meni dostupnim informacijama krenulo se u smjeru polaganja ispita za računovođe, koji bi tada imali prava prenijeti svoje licencije na pravne osobe. To je jedan od mogućih smjerova koje su postavili zakonski okviri, ali je pitanje je li odabran najbolji. Samo licenciranje računovođa neće urediti struku, već će samo započeti proces. Mnogo kvalitetniji pristup bio bi da su se propisali uvjeti za dobivanje licencija za računovodstveni servis kao npr. kadrovska struktura, opremljenost, visina kapitala, osiguranje od odgovornosti, osnivanje komore. Možda se i u tom smjeru također razmišlja, ali informacije nisu dostupne javnosti. Sve informacije koje dobivamo saznajemo na edukacijama. Na žalost, udruga računovodstvenih servisa ne postoji te je ta djelatnost sada prepuštena na milost i nemilost zakonodavca.

>>>Zlata vrijedni savjeti u slučaju poreznog nadzora izvora financiranja za stjecanje imovine

Računovodstveni servisi previše su se bavili promjenama zakonskih propisa i ispunjavanjem zahtjeva koji su pred njih postavljeni te se nisu samoorganizirali i sami pokrenuli uređenje struke, što je nužnost. Sada im ne preostaje drugo nego nada da će savjetničke kuće, koje za razliku od njih sudjeluju na izradi zakona o licenciranju, zastupati i njihove interese ili ubrzano pristupiti formiranju udruge računovodstvenih servisa i uključiti se u proces donošenja zakona.

Dakle, usprkos odredbi u važećem Zakonu o računovodstvu poseban zakon još uvijek nije donesen niti se znaju ikakva pravila prema kojima će računovodstveni servisi i fizičke osobe koje se bave računovodstvom stjecati licenciju. Činjenica je da se rokovi za uređenje struke stalno pomiču, ali za tako brojnu i kompleksnu struku potrebno je provesti detaljne analize i tek tada pristupiti izradi zakona o licenciranju. Za pretpostaviti je da se donošenje posebnog zakona odgađa radi dodatnih analiza jer postoje mnoga otvorena pitanja koja treba proučiti i tek tada donijeti zakon koji će kvalitetno urediti struku. Isto tako nadam se da će zakonodavac uključiti i računovodstvene servise u proces donošenja zakona. Ne bi bilo dobro da se poseban zakon o licenciranju piše bez konzultiranja onih na koje se odnosi. Osvrnut ću se na neka od važnijih otvorenih pitanja licenciranja i uređenja struke.

Potrebna stručna sprema

Prema mojim saznanjima prvi prijedlozi bili su da je uvjet za pristup licenciranju za računovođu potrebna najmanje viša stručna sprema i određeni broj godina iskustva na računovodstvenim poslovima. Tome sam se uvijek žestoko protivio. Naime, do 90-ih godina u računovodstvima pretežito su radile osobe sa srednjom stručnom spremom, pa čak i mnogi voditelji računovodstva u tadašnjim organizacijama nisu imali fakultetsku naobrazbu. Nekada se u računovodstvima zapošljavalo sa srednjom stručnom spremom i napredovalo se znanjem. Svjestan sam da je to vrijeme već pomalo zaboravljeno, ali velik broj tih računovodstvenih radnika je još radno aktivan i ima svoje računovodstvene servise te je svojim znanjem opstao na tržištu. Hoće li im se desetak godina ili manje prije mirovine oduzeti pravo na licenciranje bez obzira na njihovo veliko stručno znanje i oduzeti egzistencija? To bi bilo nepravedno za ljude koji su praksom godinama savladavali računovodstvenu struku. Zato i smatram da je, barem u nekom prijelaznom razdoblju, potrebno omogućiti i srednjoj stručnoj spremi da pristupi licenciranju. Ako je netko opstao na tržištu 10 godina kao računovođa, bilo bi nepravedno da ostane bez licencije ako nema višu stručnu spremu. U prijelaznim odredbama možda je moguće regulirati do koje se godine dopušta polaganje sa srednjom stručnom spremom, a nakon toga da mogu polagati samo oni s višom i visokom stručnom spremom ako je to stvarno potrebno za unaprjeđenje struke. Sada ankete pristigle od savjetničkih kuća pokazuju da se razmišlja omogućiti računovodstvenim radnicima sa srednjom stručnom spremom da polože ispit za licenciranog računovođu imaju li određeni broj godina iskustva na računovodstvenim poslovima. Iskreno se nadam da će to razmišljanje biti prihvaćeno.

Ispit za licenciranje

Smatram da je opseg potrebnih znanja za stjecanje licencije važno dobro izbalansirati. Naime, ako je ispit jednako opsežan kao ispit za revizora ili poreznog savjetnika pitanje je zašto bi itko želio polagati ispit za licenciranog računovođu ako može uz isti trud steći prestižnije zvanje, posebno ako je uvjet za pristupanju ispita jednak što se tiče potrebne stručne spreme i iskustva. Napominjem da je revizorima i poreznim savjetnicima prema posebnim propisima koji uređuju te struke također dopušteno voditi poslovne knjige za poduzetnika.

>>>Porezom na nekretnine kažnjeni smo jer štedimo u ‘ciglama’, a ne u novcu

Pitanje je hoće li ta zvanja automatski steći i zvanje licenciranog računovođe. Pitanje je bi li računovođa sa završenim ekonomskim fakultetom ili višom stručnom spremom ekonomskog smjera te s npr. dvadeset godina iskustva na višim računovodstvenim poslovima u računovodstvenom servisu uopće trebao polagati za licenciju ili bi mu se trebala automatski dodijeliti. Pogriješi li u svom radu, licencija mu se uvijek može oduzeti.

Osim toga, pitanje je gdje će se ispit polagati, pri Ministarstvu financija, na ekonomskim fakultetima i visokim školama ili pri tijelu koje će osnovati eventualna komora licenciranih računovođa? Pitanje je i je li tko razmišljao o organizaciji ispita koji će se u tom slučaju trebati provoditi diljem cijele Hrvatske? Mnogo je računovođa i računovodstvenih servisa koji su locirani i u najmanjim mjestima. Razmišlja li itko o troškovima potencijalnih kandidata i kako da im se omogući polaganje ispita na njima najbližoj lokaciji. Polaganje ispita i troškovi vezani uz stjecanje zvanja, s obzirom na to da su po sili zakona, ne bi smjeli one iz manjih mjesta dovoditi u nepovoljniji tržišni položaj.

Provođenje edukacija

Iz spominjanih anketa, a i prijašnjih prijedloga koji su se mogli čuti na raznim edukacijama i seminarima vidljivo je da je započela borba savjetničkih kuća (RIF, RRIF, TEB) za provođenje tzv. neobvezujućih edukacija. Osobno se slažem da su računovođama najbliže navedene savjetničke kuće te da one provode jako kvalitetne edukacije vezane uz obavljanje računovodstvenih poslova. No, s obzirom da se ovo zvanje uvodi po sili zakona, smatram da bi zakonodavac trebao osigurati edukaciju potencijalnih kandidata ili barem izdati literaturu kako bi se polaznici mogli pripremati i bez pohađanja edukacije. Kao i kod polaganja ispita, postavljam si pitanje pristupačnosti edukacije svim potencijalnim polaznicima. Hoće li npr. računovođa iz Drniša imati isti trošak za edukaciju kao i onaj iz Zagreba?

>>>Neznanje ne opravdava: Upoznajte korake i birokraciju na putu do pokretanja posla

Postojeće zvanje ovlašteni računovođa

Možda šira javnost ne zna, ali već dugi niz godina postoji zvanje ‘ovlašteni računovođa‘, za koje se ispit polagao kod udruge Hrvatski računovođa. Na raznim seminarima čuo sam da to nije bio pravi ispit, da je to bilo pro forme i sl. Moram iznijeti neslaganje s takvim stajalištem. Osobno sam ponosni nositelj toga zvanja. Za ispit sam se morao dobro pripremiti. Ispit je bio iz više predmeta koji su obuhvaćali računovodstvo i sastavljanje financijskih izvještaja, trgovačko pravo, poreze, informatiku i informatičke sustave. Predavači su nam bili s ekonomskog i pravnog fakulteta, u organizaciji RRIF-a. Barem je tako bilo 2004. kada sam ja polagao. Na prvom roku prošlo je svega 20 posto polaznika. Sada kada slušam kako se omalovažava moje stečeno zvanje, moram priznati da sam duboko razočaran kao i svi oni koji su ulagali u svoje znanje i polagali taj ispit. Nadam se da će Udruga i RRIF iznaći snage i prisiliti zakonodavca da prizna već stečena zvanja za koja ne sumnjam da su zasnovana na temelju prijavljenih programa. Osim toga, taj je ispit položilo mnogo računovodstvenih radnika te bi priznavanje njihovih stečenih zvanja skratilo postupak licenciranja.

Tko može imati računovodstveni servis

Jedno od razmišljanja za koja sam doznao iz pristigle ankete je da u računovodstvenom servisu licencirani računovođa treba imati udjel od najmanje 50 posto. Nadam se da takvo razmišljanje neće prevladati. Ne vidim razlog da licencirani računovođa treba biti ujedno i vlasnik. Zašto netko tko ima organizacijske sposobnosti i kapital ne bi zaposlio licenciranog računovođu i otvorio računovodstveni servis. Osim toga, ostane li odredba da srednja stručna sprema nije dovoljna za ispunjavanje uvjeta za licenciranje to bi oduzelo mogućnost vlasnicima računovodstvenih servisa da zaposle licenciranog računovođu ili pošalju svog radnika na ispit za licenciju te na taj način nastave rad bez gubitka vlasništva nad svojim društvom. Ionako postoje razni ugovori kojima se vlasničko pravo može regulirati te drugačije urediti isplata dobiti koja neće biti razmjerna vlasničkom udjelu, pa zašto onda ne ostaviti mogućnost da svatko tko može zaposliti licenciranog računovođu otvori računovodstveni servis.

Licenciranje računovodstvenog servisa

Pitanje je osigurava li licencija računovođe koji ga vodi klijentu računovodstvenog servisa kvalitetnu uslugu ili bi umjesto licenciranja računovođa trebalo postaviti uvjete koje računovodstveni servis treba ispunjavati kako bi klijent bio siguran da će, bez obzira koji računovodstveni servis ili samostalnog računovođu odabere, dobiti barem onu razinu usluge kojom ispunjava sve zakonom propisane obveze i da je od računovodstvenog servisa moguće naplatiti štetu u slučaju nekvalitetnog vođenja poslovnih knjiga. Bolji računovodstveni servisi već sada imaju solidnu kadrovsku strukturu, ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti prilikom pružanja računovodstvenih usluga i dobro vode računa o informatičkoj infrastrukturi i sigurnosti podataka.

Prema mom mišljenju takva polica je jedna od stvari koje bi trebao propisati Zakon o licenciranju. Osim toga, računovodstveni servis trebao bi dokazati da ima odgovarajuću kadrovsku strukturu, da se brine o zaštiti osobnih podataka, da provodi mjere sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, da osigurava sigurnosne kopije podataka, da ima procedure postupanja s poslovnim tajnama, procedure postupanja u slučaju poreznog nadzora i sl. Smatram da bi takvo licenciranje računovodstvenih servisa i samostalnih računovođa davalo mnogo bolje jamstvo korisnicima računovodstvenih usluga od položenog ispita za licenciranog (ovlaštenog) računovođu.

>>>Porijeklo imovine: Nova porezna pravila za ispitivanje i dokazivanje bogatstva