Nema mnogo smisla razglabati o utemeljenosti obećanja koja su nam vodeće političke stranke servirale za ovu izbornu kampanju. Misleći ljudi na njih odmah postavljaju pitanje ‘a kako to namjeravate platiti‘, na koji ne dobivamo odgovor, a onim ‘šumećima‘ (izraz kojeg sam usvojila od Zdravka Mamića, koji je za neke svoje oponente svojedobno rekao da im je mozak poput šumeće tablete) ionako mogu prodati sve čega se dosjete.
Doduše, strankama ovaj put treba malo progledati kroz prste, jer su ih izvanredni izbori zatekli nepripremljene pa su programe morali smišljati na brzinu, bez dovoljno vremena da održe pokoji ‘brainstorming‘ na kojem bi iskristalizirali svoja razmišljanja o onome što njihovi glasači stvarno žele. Zato su se i dohvatili provjerenih šema: obećat ćemo im 100 tisuća, ma ne, još bolje, 185 tisuća novih radnih mjesta!; rast BDP-a od 3 posto, ma ne, stavi 5 posto!; dovest ćemo strane investitore, ma ne, piši dovest ćemo investitore koji će graditi tvornice!; izvoz ćemo povećati 20 posto, ma ne, toliko obećavaju i oni drugi, mi ćemo ga povećati 30 posto....
U takvoj vremenskoj stisci stranački su pisci predizbornih obećanja naprosto zaboravili na još neke klasike koji uvijek prolaze. Podsjetimo ih.
Recimo, rad nedjeljom. Da ja pišem program s kojim želim dobiti nekoliko desetaka tisuća glasova više, obećala bih potpunu zabranu rada nedjeljom kako bi i tete prodavačice nedjelje mogle provoditi sa svojim obiteljima po šoping centrima.
Nadalje, demografska obnova. Tu je, doduše, tehnička ministrica Juretić već dosta učinila s izjavom da nisu odustali od programa tisuću eura za svaku bebu, već jedino da to neće provesti u ovom nego u idućem mandatu. Ja bih to nadopunila još i popularnom idejom da se svakoj novoj majci prizna status odgojiteljice te da svaka nova majka dobije zakonom utvrđenu otpremninu od svog poslodavca ukoliko želi samo odgajati dijete i za to primati državnu naknadu. Za drugo dijete takvo pravo obećala bih i očevima, a za treće, četvrto i tako dalje i bakama i djedovima. Time bi istovremeno potaknuli natalitet i stvarali slobodna radna mjesta.
Ne bi bilo loše uvesti i pokoju inovaciju. Išla bih s obećanjem reforme (kakav ti je to program bez reformi!?) tržišta nekretnina i to na način da se utvrdi donja granica cijene nekretnine prilikom njezine prodaje te gornja granica cijene koju nekretnina smije imati kod kupnje. Tako bi oni koji prodaju nekretninu dobili više, a oni koji je kupuju platili bi manje.
Legalizacija! Budući da smo do sad već iscrpili taj pojam kod bespravne gradnje, a po novome i kod bespravnih priključaka na vodu, za legalizaciju bi se još moglo naći prostora u području školstva: zašto ne bismo legalizirali lažne diplome? To je područje do sad nepravedno zapostavljeno, a tiče se dosta velikog broja glasača. Kladim se da bi se na tom prijedlogu moglo osvojiti barem još pet dodatnih saborskih mandata.
Trkeljam? Naravno! Razlika između mog i njihovog trkeljanja je samo u tome što za svoje neću dobiti ništa, a oni će za svoje dobiti četverogodišnji mandat na vlasti. Sa svim pripadajućim bonusima, povlasticama i drugim materijalnim i nematerijalnim pogodnostima koje ih ni na što ne obvezuju. I koje neće smanjivati ni ukidati ma koliko mi pričali o tome.