U poslovanju s inozemstvom, bilo s državama članicama Europske unije bilo s trećim zemljama, primjenjuju se drugačija pravila PDV-a nego kad se posluje samo na domaćem tržištu. U međunarodnom prometu mjesto oporezivanja usluga ovisi o tome je li usluga pružena/primljena u poduzetničke svrhe ili je riječ o usluzi obavljenoj krajnjem potrošaču.
>>>Marija Zuber: Zapošljavanje maloljetnika – Zabranjeni su poslovi koji mogu ugroziti ćudoređe
Usluge obavljene odnosno primljene u poduzetničke srhe oporezuju se u državi sjedišta primatelja, tj. poslovnog subjekta kojemu su usluge obavljene, osim ako za tu uslugu nije propisana iznimka. Naime, za neke su usluge propisane iznimke od temeljnog pravila oporezivanja prema sjedištu stjecatelja, kao npr. za usluge u vezi s nekretninama koje se oporezuju u državi gdje se nalazi nekretnina. Za usluge obavljene građanima, krajnjim potrošačima, mjesto oporezivanja u pravilu je u državi sjedišta poduzetnika koji je krajnjem potrošaču obavio uslugu.
Obvezan PDV ID broj
Obveznici PDV-a koji isporučuju usluge stjecateljima iz drugih država članica EU ne zaračunavaju PDV, već prenose poreznu obvezu na stjecatelja usluge. Pri tome su obvezni na izlaznom računu navesti svoj PDV ID broj i PDV ID broj kupca iz druge države članice EU. Registraciju PDV ID brojeva obavlja Porezna uprava, nije dovoljno da sam poduzetnik ispred svog OIB-a doda prefiks HR, već broj mora biti registriran u VIES bazi podataka u kojoj su brojevi poduzetnika koji djeluju na jedinstvenom tržištu EU. Uz ostale podatke, isporučitelj iz Hrvatske na računu će navesti napomenu o prijenosu porezne obveze na kupca (eng. revers charge). Kad istekom mjeseca sastavlja obračun PDV-a za mjesec u kojem je obavio uslugu poduzetniku iz druge države članice, osim PDV obrasca mora Poreznoj upravi RH dostaviti i obrazac ZP na kojemu iskazuje podatke o inozemnom stjecatelju na kojega je prenio poreznu obvezu.
U obrnutom slučaju, kad je hrvatski poduzetnik primio uslugu iz inozemstva, dužan je isporučitelju iz druge države članice dostaviti svoj PDV ID broj, a isporučitelj će na njega prenijeti poreznu obvezu. Hrvatski stjecatelj će sam obračunati PDV na primljenu uslugu, pa ako prema osnovi primljene usluge ima pravo na pretporez, odmah će sebi priznati pretporez. Dakle, nema novčanog tijeka, samo se iskazuje obveza za PDV i pravo na pretporez. Osim PDV obrasca, Poreznoj upravi treba dostaviti i obrazac PSV-S kako bi Porezna uprava u razmjeni podataka s drugom državom članicom EU nadzirala pravilnost obračunavanja PDV-a.
U slučaju kad hrvatski poduzetnik obavi uslugu poduzetniku sa sjedištem u trećoj zemlji, koja nije dio EU, postupak je isti, samo hrvatskom poduzetniku ne treba kupčev PDV broj registriran u europskoj bazi PDV brojeva. Na izlaznom računu nema PDV-a, već je napomena o prijenosu porezne obveze. Pri kupnji usluga iz trećih država hrvatski poduzetnik kao stjecatelj obračunava obvezu PDV-a i iskazuje pravo na pretporez.
Razlike između EU i trećih tržišta
Poslovni subjekt koji nije upisan u registar obveznika PDV-a smatra se malim poreznim obveznikom, ali malim samo za promete na tuzemnom tržištu dobara i usluga. Iako nije obveznik PDV-a, on je poduzetnik, porezni je obveznik i u slučaju kad obavlja ili prima usluge iz drugih država članica EU i/ili iz trećih država, dakle ima određene obveze. Ako isporučuje ili prima usluge s prijenosom porezne obveze, i mali poduzetnik je dužan u Poreznoj upravi registrirati se za potrebe PDV-a. Zahtjev za registraciju podnosi se na obrascu P-PDV. Registracijom za potrebe PDV-a mali porezni obveznik ne stječe sva prava obveznika PDV-a, ali ima određene obveze.
Kad se plaća PDV, a kad ne
>>>Marija Zuber: Građevinari više ne mogu isplaćivati minimalac
Ako obavlja transakcije s drugim državama članicama EU, dužan je u Poreznoj upravi pribaviti PDV ID broj registriran u VIES bazi podataka. Na primjer, ako namjerava obaviti uslugu naručitelju iz EU, mora 15 dana prije početka obavljanja usluge pribaviti PDV ID broj. Na računu koji izdaje kupcu iz druge države članice EU navodi svoj PDV ID broj i napomenu kojom poreznu obvezu prenosi na stjecatelja usluge. U obrnutom slučaju, ako bi primio uslugu iz druge države članice EU, a riječ je o usluzi koja se oporezuje prema sjedištu primatelja, dužan je isporučitelju iz EU dostaviti svoj PDV ID broj i na temelju ulaznog računa primljenog iz druge države EU, sam obračunati i platiti PDV na primljenu uslugu. Za mjesece u kojima je obavljao transakcije s drugim državama članicama EU, dužan je za svako mjesečno obračunsko razdoblje, u propisanim rokovima Poreznoj upravi dostaviti PDV obrazac i obrazac ZP odnosno obrazac PDV-S. Ako mali porezni obveznik obavlja ili prima usluge u ili iz trećih zemalja, također je obvezan registrirati se za potrebe PDV-a, ali mu se ne dodjeljuje ID broj. Kad iz treće zemlje primi uslugu koja se oporezuje prema sjedištu primatelja, plaća PDV-a, a kad naručitelju iz treće zemlje pruža uslugu PDV ne zaračunava.