Katkad se povodi za kolumnu baš poklope. Kao za ove, 650. ‘Ekonomalije‘. Na stolu se u isto jutro nađu dnevne novine s viješću da će mladi poduzetnik i inovator Mate Rimac i njegovi kineski partneri iz Camel Groupa u Kini sagraditi tvornicu električnih motora i baterija ‘vrijednu milijardu kuna‘ i upravo izdana knjiga ‘Stogodišnji maraton – tajni plan Kine kako da nadmaši Sjedinjene Države i postane glavna svjetska supersila‘.
S vremena na vrijeme, od početka povratka kapitalizma u Hrvatsku, osvanu u novinama naslovi: ‘Rusi dolaze‘, ‘Amerikanci dolaze‘, ‘Turci dolaze‘... Povodi su ili preuzimanja hrvatskih tvrtki ili, rjeđe, vijesti o nekoliko najava kako investitori iz te i te zemlje ‘namjeravaju investirati u Hrvatsku‘.
Kinesko rukovodstvo želi do 2049., kad se obilježava stogodišnjica dolaska Mao Ce-tunga na čelo Partije, postati najveća svjetska sila. Hrvatska nije izvan toga plana. Kinezi će graditi Pelješki most, financiraju Rimac Automobile, ušli su u banke i medije. Kao i obično, ovdašnje elite ne razmišljaju o najvećim izazovima.
>>>Miodrag Šajatović: Plenković, Bernardić i Petrov u potrazi za ‘svetim gralom’
Mogao bi se u istu mapu staviti i naslov ‘Kinezi dolaze‘, no čini se da je ovdje ipak riječ o posebnoj vrsti dolaska. Gotovo nitko i ne sumnja da će Kina 2050. biti najjača svjetska ekonomija. Posebnost je što bi novi svjetski gazda mogla biti zemlja u kojoj nema liberalnoga kapitalizma i zapadne demokracije, nego u njoj vlada posebno izražen kolektivizam.
Stogodišnji kineski maraton
Hrvatska, koliko god samu sebe gura na rub globalnih događaja, ove godine zaista postaje mjesto na kojem se intenzivira kineska prisutnost. Kineska korporacija postala je Rimčev partner nakon što su ga u jednom trenutku, prošle godine, investitori iz Europe u zadnji čas ostavili bez kapitala za razvoj.
>>>Miodrag Šajatović: Povjerenik za razvoj trebao bi biti važniji od povjerenika za Agrokor
Kad se tomu pridoda da je kineska državna korporacija pobijedila na natječaju za gradnju Pelješkog mosta, da kineski investitori u Zagorju grade prvi hotel i da ‘pucaju‘ na luku u Zadru, čini se da je upornost kineske države i njezinih što državnih, što privatnih biznismena koje kontrolira KP Kine napokon probila ovdašnji poznat otpor prema investitorima. Indirektno je počelo i probijanje u bankarski i medijski prostor. Češko-slovački investicijski fond J&T bio je ušao u Varaždinsku banku i riječki Novi list. Gotovo nezapaženo prošla je vijest da su Kinezi nedavno kupili 50 posto tog fonda. Autor na početku kolumne spomenute knjige ‘Stogodišnji maraton‘ jest Michael Pillsbury, ravnatelj Centra za kinesku strategiju u Institutu Hudson. U njoj iznosi tezu da Kina ima plan postati vodeća svjetska sila do 2049., kad se navršava stotinu godina od dolaska Mao Ce-tunga na čelo KP-a Kine. Namjera je knjige čitatelje iz SAD-a suočiti s opasnošću, a s obzirom na to da je Hrvatska pod interesnom kapom SAD-a, upozorenja se odnose i na nas.
Manipuliraj protivnikom!
Zato je korisno pročitati devet glavnih elemenata kineske strategije ‘koje tvore temelj ‘Stogodišnjeg maratona‘‘: 1. Potakni samozadovoljstvo protivnika kako se ne bi uzrujao. 2. Manipuliraj protivnikovim savjetnicima. 3. Strpi se do pobjede – desetljećima ili dulje. 4. Ukradi protivniku ideje i tehnologije u strateške svrhe. 5. Vojna moć nije ključan čimbenik za pobjedu u dugoročnom natjecanju. 6. Shvati da će hegemon poduzeti radikalne, čak i nerazborite akcije kako bi zadržao nadmoćni položaj. 7. Uvijek imaj na umu shi. 8. Osmisli i primijeni metriku za mjerenje svog položaja u odnosu na potencijalne izazivače i 9. Uvijek budi na oprezu kako te drugi ne bi opkolili ili zavarali.
Profil je upravo objavio knjigu ‘Stogodišnji maraton‘. Autor Michael Pillsbury kao prvi element kineske strategije osvajanja navodi zadatak da se ‘potakne samozadovoljstvo protivnika kako se ne bi uzrujao‘.
>>> Miodrag Šajatović: Prijedlog strategije: Hrvatska 2030. – zemlja sretnih rentijera
Možda je pretjerano očekivati od ovdašnje političke, znanstvene i poduzetničke elite da se udubi u to što mi značimo Kinezima i još više u to što će oni značiti nama u sljedećim godinama i desetljećima. Ako već nemamo volje i kapaciteta sagledavati multilateralnu sliku budućega poslovnog i političkog svijeta, morali bismo se, koliko već koncentracije imamo, pozabaviti dolaskom Kineza.
Iskreno rečeno, čitajući spomenutu knjigu, čak i kad se uzme u obzir da ju je pisao Amerikanac blizak obavještajnomu miljeu, nije baš ugodno predočiti si kakvi će biti naši budući vladari. Ne u ovoj ranoj fazi osvajanja kad se, čini se, čak i kod nas malih i nevažnih brižno njeguje poticanje samozadovoljstva što smo, eto, toliko važni i na ‘raskrsnici strateških pravaca‘ da, eto, kineski investitori gotovo na koljenima mole da ih pripustimo. Nezgodna je druga faza. Ako ništa drugo, bar postaje jasnije tko će riješiti demografske probleme u Hrvatskoj.
Mi kao zajednica imamo prečih poslova. Od potresa koje unutar HDZ-a izaziva Istanbulska konvencija preko procjene je li Davor Bernardić učvrstio položaj u SDP-u do rasprava o uvijek istim neprovedivim reformama. I što će biti s Mostom i HSS-om. To su važne stvari, a ne promišljanje koje su prilike i opasnosti od dolaska novoga svjetskog lidera.