Ne mora svaki poslodavac koji zapošljava radnike imati pravilnik o radu. Samo su poslodavci koji zapošljavaju 20 i više radnika obvezni donijeti pravilnik o radu, i to samo ako pitanja koja su Zakonom o radu propisana kao njegov obvezni sadržaj nisu uređena kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca.
>>> Lekcija Zagrebačkom holdingu iz socijalizma
Poslodavci s manje od 20 radnika ne moraju imati pravilnik o radu, ali nema zapreke da ga donesu. Njegovo donošenje omogućuje im da pri sklapanju ugovora o radu ne ugovaraju pravo radnika na plaću, godišnji odmor, otkazni rok i radno vrijeme, već da se umjesto toga pozovu na pravilnik o radu.
U broj radnika koji su određeni kao kriterij za obvezu donošenja pravilnika o radu uključuju se svi oni zaposleni kod poslodavca, bilo s punim ili nepunim radnim vremenom, na neodređeno ili određeno vrijeme. Ako poslodavca obvezuje kolektivni ugovor kojim su uređene plaće, organizacija rada, postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika, zaštita od diskriminacije i druga pitanja važna za radnike, poslodavac ne mora donositi pravilnik o radu.
Poslodavac kod kojega djeluje radničko vijeće ili sindikat koji ima ovlasti radničkog vijeća dužan je, prije donošenja pravilnika, provesti postupak savjetovanja s radničkim vijećem odnosno sindikatom. Pri tome ne mora uvažiti primjedbe i prijedloge radničkog vijeća odnosno sindikata, ali će svaki poslodavac koji se brine za kvalitetu uređivanja radnih odnosa pomno razmotriti primjedbe i prijedloge radničkog vijeća. Propuštanje provođenja obveze savjetovanja može imati za posljedicu osporavanje pravne valjanosti pravilnika o radu.
Tko može, a ne mora
Kod poslodavca pravne osobe pravilnik o radu donosi osoba koja zastupa pravnu osobu (uprava trgovačkog društva, ravnatelj ustanove, upravitelj zadruge i dr.). Pravilnik ne može stupiti na snagu prije nego što protekne osam dana od njegova donošenja. Poslodavac ga je dužan objaviti na način dostupan radnicima (na oglasnoj ploči poslodavca, u prostorima u kojima se radnici uobičajeno zadržavaju, u internom glasilu ili na drugi pogodan način). Poslodavci s manje od 20 radnika ne moraju imati pravilnik o radu, ali nema zapreke da ga donesu. Ako se odluče za to, obvezni su poštovati propisanu proceduru koja se odnosi na stupanje na snagu i objavu pravilnika, ali kako kod njih ne djeluje radničko vijeće, ne provode postupak savjetovanja. Donošenje pravilnika o radu omogućava im da pri sklapanju ugovora o radu ne ugovaraju pravo radnika na plaću, duljinu godišnjeg odmora, trajanje otkaznih rokova i trajanje redovitog radnog dana ili tjedna, već da se umjesto ugovaranja tih prava pozovu na odgovarajuće odredbe pravilnika o radu.
>>> INA o otkazu sindikalcu Sekuliću: Opetovano kršio odredbe Pravilnika o radu
Što se uređuje
Pravilnikom o radu uređuju se prava i obveze radnika koji nisu uređeni zakonom, a dopušteno ih je regulirati pravilnikom ili se prava koja su propisana zakonom uređuju za radnika povoljnije. Najčešće – godišnji odmor koji traje dulje od zakonom propisanog minimuma, trajanje plaćenog dopusta za osobne potrebe radnika, pravo na plaću, visina naknade za godišnji odmor, za bolovanje na teret poslodavca, jubilarne nagrade, božićnice, regresi, potpore i druga materijalna prava radnika.
Poslodavac ima slobodu pri uređivanju prava radnika u pravilniku o radu, ali njegov sadržaj mora biti zakonit. Ako je za određeno pitanje propisano da se može uređivati samo dvostranim aktima, kao npr. naknada za pripravnost, poslodavac ne smije visinu naknade za pripravnost urediti pravilnikom, nego ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom. Čak i kad bi pravilnik o radu u vezi s određenim pitanjem sadržaja radnog odnosa bio za radnika nepovoljniji od Zakona o radu ili posebnog zakona, pri određivanju prava radnika primjenjivale bi se odredbe zakona ako su za radnika povoljnije. Poslodavac može u jednom pravilniku o radu regulirati sva pitanja sadržaja radnog odnosa za sve radnike ili može donijeti posebne pravilnike koji se odnose na određene radnike, npr. samo za radnike određenog organizacijskog dijela poslodavca ili samo za radnike koji rade na terenu. Jednako tako, posebnim se pravilnicima mogu uređivati određena područja iz domene radnih odnosa, pa se npr. može donijeti poseban pravilnik o službenim putovanjima, pravilnik o godišnjim odmorima i dr.
>>> Službeni put: Još više papira i dokaza, ali bez pečata
Obveze poslodavca
Ako je neko pravo radnika različito uređeno zakonom, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca i/ili ugovorom o radu, primjenjuje se pravo koje je za radnika najpovoljnije, osim ako Zakonom o radu ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. Zbog obvezne primjene opisanog pravila pogodnosti, poslodavci se moraju posebno brinuti za visinu nekog prava radnika koje su uredili pravilnikom o radu, pa ako ih obvezuju i drugi izvori radnog prava, utvrđivati koji je izvor za radnika najpovoljniji. Poslodavac kojega obvezuje pravilnik o radu dužan je držati se njegovih odredbi i jednako ih primjenjivati na sve radnike. Može ga izmijeniti i dopuniti na isti način kako se donosi pravilnik, ali dok je na snazi, mora poštovati sve odredbe. Sudovi pružaju pravnu zaštitu radniku kojemu poslodavac nije osigurao korištenje pravom uređenim pravilnikom o radu.