Glavni govornik prošlotjednog Oracle Technology Daya bio je Roman Biller, voditelj prodaje tehnologije za srednju i istočnu Europu. Tom prilikom okupljenima je predstavio Oracle Autonomous Cloud, potpuno autonomnu bazu podataka u oblaku koja ne zahtijeva administraciju i održava samu sebe. O njezinim mogućnostima i prednostima, kao i o načinu na koji tehnologija iz temelja mijenja naše živote te prilikama koje nove tehnologije mogu donijeti zemljama poput Hrvatske, s Billerom smo razgovarali za Lider.
Predstavljanje Oracle Autonomous Clouda već je proglašeno ‘najvažnijom objavom u povijesti Oraclea‘. Koja su najveća poboljšanja i inovacije Oracle Autonomous Clouda u odnosu na postojeću cloud tehnologiju?
Za početak, treba naglasiti da smo svi korisnici ‘clouda‘, čak i ako toga nismo svjesni. Primjerice, kada svojim smartphoneom snimite neku fotografiju ona se pohrani u nekom ‘oblaku‘. Trenutni tehnološki val, koji je krenuo od društvenih mreža i nastavio se tehnologijama kao što su cloud ili big data, usmjeren je upravo na korisnika i prilagođen njegovim potrebama. Raste potreba za samoposlugom na mjestima kao što su poštanski uredi ili zračne luke, gdje ljudi više ne žele gubiti vrijeme na čekanje. Druga stvar je pitanje sigurnosti – prema nedavnom istraživanju dvadeset posto korisnika dnevno doživi neki hakerski napad, od kojih je polovica zbog toga pretrpjela financijsku štetu, a trećina imala ozbiljne poremećaje u dnevnom poslovanju. Autonomna tehnologija osigurava da vašim podacima nitko neće moći imati pristup. Njezini učinci primjetni su i u drugim sferama, primjerice kod samoupravljajućih automobila. Zahvaljujući cloudu, informacijska tehnologija prestaje biti proizvod i sve više postaje usluga. Razvijaju se nove, virtualne korisničke službe koje stvaraju novu, nekoliko milijardi dolara tešku industriju.
Nove tehnologije iz temelja mijenjaju i svakodnevno poslovanje, bilo da je riječ o velikim kompanijama ili malom poduzetništvu. Koje bi bile najveće prednosti korištenja autonomnih tehnologija?
Autonomne tehnologije omogućavaju vam da sami odlučite koliko ćete podataka pohraniti i koliko će velika biti vaša ‘datoteka‘. Umjetna inteligencija i machine learning te datoteke nastavljaju samostalno puniti podacima i to na način da detektiraju neki uzorak. Kaže se da velike korporacije imaju oceane podataka, ali im često nedostaje informacija. Danas, kada neprestano ostavljamo svoje digitalne otiske putem društvenih mreža, do informacija je vrlo lagano doći, zbog čega na važnosti dobiva pitanje brzine. U slučaju manjih i srednjih tvrtki, spomenuti uzorci pružaju im priliku da odmah pronađu i detektiraju točno određene baze podataka, za što su dosad plaćali određene agencije ili zapošljavali ljude da rade samo to. Od presudne je važnosti i da svime time ne trebate upravljati i brinuti se za održavanje sustava.
S druge strane, koje su glavne prijetnje ovakvim sustavima? Prema zadnjim predviđanjima, do 2021. godine otvorit će se više od tri milijuna radnih mjesta na poslovima vezanih uz cybersigurnost?
Cloud tehnologija neka je zanimanja učinila suvišnima, ali je zato stvorila i mnoga druga. Što više ljudi koristi tehnologiju podataka, ta će tehnologija postati naprednija. To vrijedi i za tamnu stranu priče, u smislu da i napadi postaju puno napredniji i sofisticiraniji. Korisnici naše cloud infrastrukture svoj softver smještaju na server, dok se kontrolni kod za ulazak u taj server nalazi na potpuno drugom IT elementu koji se nalazi na potpuno drugom sustavu. To znači da do korisnikovih podataka nije moguće doći čak ni onima koji su kreirali taj oblak. Razvojem IT industrije raste i potreba za ljudima koji će je održavati, razvijati i brinuti se za njezinu sigurnost. Oracle među svojim klijentima ima stotine vladinih organizacija i telekomunikacijskih kompanija, pokušavamo nešto naučiti iz svakog incidenta i problema.
Prema IDC-ju, Oracle je po pitanju prodaje aplikacija broj jedan u Sjevernoj Americi, a ostvarili ste i najbolje rezultate u petogodišnjem razdoblju u čak dvadeset i dvije države. U čemu je tajna vašeg uspjeha?
Iznimno smo fokusirani, imamo četrdesetogodišnje iskustvo koje nam je omogućilo da oko baze podataka stvorimo čitav sustav. Uz to, godišnje ulažemo dvije milijarde dolara u razvoj i usavršavanje naših proizvoda i tehnologija.
Jedan ste od suosnivača projekta digitalcity.wien. O čemu je točno riječ, koji su glavni ciljevi toga projekta?
Ideja se rodila prije nekoliko godina, tijekom jednog sastanka s našim partnerima i konkurentima na kojem je istaknuto da je IT industrija u Beču četiri puta veća od turizma. Stoga sam odlučio učiniti nas vidljivijima, nakon čega su krenula promišljanja kako to napraviti. Prije toga, kada biste u tražilicu upisali ‘IT u Beču‘, Google vam ne bi ponudio niti jednu jedinu stranicu. Počeli smo držati predavanja i educirati ljude, a potom i organizirati konferencije na kojima su osnivači malih startupova mogli prezentirati svoje ideje velikim tvrtkama i potencijalnim investitorima. Neophodno je stvoriti i povećavati digitalne vještine kod ljudi, tehnologija je postala intuitivnija, ali joj se moramo prilagoditi. I brojne vlade hvataju korak, ne biste vjerovali koliko se istraživanja i razvoja trenutno odvija na području srednje i istočne Europe, jako puno se investira te je investicije potrebno usmjeriti na prave projekte.
Kakva je situacija u Hrvatskoj, do koje razine smo ‘digitalizirani‘ u usporedbi s drugim post-komunističkim zemljama?
U Hrvatskoj imamo oko šezdesetak zaposlenih i ta brojka raste. Pojavljuju se brojne zanimljive inicijative, a važnost digitalizacije sve više prepoznaju i vladajuće strukture. Prisustvovao sam sastanku u Američkoj gospodarskoj komori u Zagrebu na kojem su bila i dvojica ministara i na kojem je digitalizacija označena kao nužnost. Iz iskustva mogu reći da su nordijske zemlje otvorenije novim pojavama pa tako i digitalizaciji, ali se i u vašoj regiji događaju vrlo zanimljive stvari. Međutim, drugačiji politički sustav ostavio je traga na mentalnom sklopu radnika i poslodavaca – kada sam pitao direktore velikih kompanija strahuju li da bi ih netko mogao izgurati s njihove pozicije, odgovorili su negativno, većinom i na pitanje pokušavaju li napredovati na poslu. Zbog toga se neće usavršavati i truditi da postanu boljima u svom radu za razliku od, primjerice, Grčke gdje je ekonomska situacija ljude ostavila bez ikakvih ‘comfort zona‘. Jedva čekam vidjeti kakve će rezultate ostvariti naš grčki tim.
Po mom mišljenju, taj je mentalitet prenesen iz bivše Jugoslavije u kojoj nije bila rijetkost dočekati mirovinu na istom radnom mjestu.
Slažem se. Hrvatska, međutim, ima vrlo dobar imidž u očima stranaca koji je doživljavaju kao zemlju prijateljski nastrojenih ljudi i prekrasne prirode. Mislim da je to izvrsna prilika za prilagodbu novim tehnologijama. Primjerice, proučavanjem aktivnosti na društvenim mrežama turistima je moguće automatski poslati niz preporuka bliskih njihovim interesima te im, na taj način, osim stvarne, poželjeti i virtualnu dobrodošlicu. Što se tiče post-komunističkih zemalja, vrijedi istaknuti primjer Bjelorusije koja pokušava izraditi novu Silicijsku dolinu i u kojoj postoji ogroman broj startupova. Inovacije se pojavljuju brže i češće nego ikada prije, zbog čega mislim da je vrijeme u kojem ste čitav život radili iste stvari na istom radnom mjestu zauvijek iza nas. Danas smo jednostavno prisiljeni na cjeloživotno učenje, pri čemu nam mnogo pomaže tehnologija.
Znam da su takva predviđanja krajnje nezahvalna, ali po vašem mišljenju, u kojem će se smjeru razvijati cloud, umjetna inteligencija i ostale nove tehnologije? Što nas još čeka u budućnosti?
Mislim da slijedi ‘autonomno doba‘. Cloud tehnologija je nešto što bih svima preporučio – time dobivate pristup gotovo neograničenim kapacitetima, kao i neusporedivo bolju zaštitu. Razdoblje automatizacije je dosegnulo vrhunac i autonomne tehnologije su idući veliki korak. To se već može primijetiti kod mlađih generacija – kada sam bio mlad, imati vlastiti automobil je značilo slobodu. Danas mnogima ne pada na pamet polagati vozački ispit, a njihov broj dodatno će se povećati kada im na raspolaganju budu samoupravljajući automobili. S obzirom na taksi, Uber, ‘car to go‘ usluge i dobar javni prijevoz, njima nije jasno zašto bi kupovali nešto što će im samo stvarati trošak. Umjetna inteligencija, inače prilično stari koncept nastao još pedesetih godina prošlog stoljeća, također se razvija nevjerojatnom brzinom, kao i robotika. Roboti koji rade u skladištima umjesto ljudi već su postali stvarnost. S druge strane, novine još uvijek nisu nestale, i to zato što je ljudima i dalje potrebno imati i nešto opipljivo. Interesantno kako je novo vrijeme vratilo neke stvari koje su u jednom trenutku skoro sasvim iščeznule, kao što su gramofonske ploče čija prodaja raste za nekoliko stotina posto. Ista stvar je i s e-knjigama, one su puno praktičnije, ali mnogi će radije kupiti fizički primjerak. Imamo mogućnost izbora, želimo li biti u stvarnom ili virtualnom svijetu. Smatram to ogromnom prednošću.