Uspješna informatička tvrtka našla se u teškim problemima. Osnovana je prije 13 godina kao ideja mladog inženjera. Recimo da se zove Ivan. Ivan je u to vrijeme radio u inozemstvu u velikoj globalnoj informatičkoj tvrtki, ali shvatio je da će se ta korporacija okrenuti outsourcingu i traženju partnera u zemljama koje imaju jeftiniju radnu snagu. Stoga je odlučio osnovati vlastitu tvrtku u zemlji iz koje je došao. Pronašao je prijatelja iz djetinjstva, Marija, koji se trebao brinuti o operativnom poslovanju tvrtke, a Ivan bi i dalje radio u korporaciji te dobavljao posao i tehnologiju.
Od prijateljstva do krimića Punih osam godina imali su jednoga jedinoga kupca: veliku korporaciju u kojoj je radio Ivan. Mario je za to vrijeme administrativno vodio tvrtku vrlo uspješno, nabavljao je dobre ljude i svima je bilo sjajno. Nije bilo prodaje, fokusa na tržište, ciljeva i novih proizvoda. Nije bilo ni prave strukture, pravila, procesa i jasnog sustava odgovornosti. No to nije bio nikakav problem jer je sve izgledalo sigurno i vječno. Razvila se obiteljska atmosfera, a tvrtka je imala dovoljno da se svi mogu ‘nahraniti‘. Ivan je doduše imao pomalo neukrotivu ćud, pa je znao doći u tvrtku, galamiti, mijenjati procese i plaće. Zbog toga su ljudi često odlazili iz tvrtke, ali zamijenili bi ih neki drugi. Međutim, velika je korporacija promijenila strategiju i smanjila ugovore o outsourcingu, pa je Ivanovoj tvrtki, koja je tad već imala četrdesetak zaposlenih, promet pao za 60 posto. Ivan i Mario odlučili su se fokusirati na nove proizvode i usluge s ciljem pronalaska novih kupaca. I tako su zaposlili novu osobu, Maju, koja je pokrenula novu liniju usluga te privukla i nove kupce. Maja je na isti dominantan način vodila tvrtku, preuzevši na sebe sve odluke, ovlasti i kupce. Ljudi su i dalje bili izvršitelji, a centar moći preselio se dobrim dijelom na Maju. No Maja je imala svoju misiju osnivanja vlastite tvrtke. Kada je pripremila cijeli teren, samo je jednog dana javila da odlazi iz tvrtke i odvodi trojicu od petorice inženjera. I tu dolazimo do koncepta spiralne dinamike (dr. Clare Graves). Spiralna dinamika je model koji promatra različitosti vertikalno, po elementima koji se zovu ‘meme‘. To znači da se mi kao ljudi, kao organizacije i kao društvo nalazimo vertikalno na različitim razinama razvoja sukladno uvjerenjima i vrijednostima koje karakteriziraju svaku od mema. Razliku u razinama čini sposobnost osobe ili organizacije za adaptaciju u sve kompleksnija životna ili poslovna okružja.
Kako se razvijalo društvo? Dat ću primjer mema u razvoju društva u cjelini. Prva, bež mema razina je čistog preživljavanja. To je davna prošlost kad su ljudi preživljavali kao pojedinci ili u jako malim skupinama. Sljedeća, animalistička ili ljubičasta razina je plemenska razina gdje ljudi, živeći u malim plemenima, razvijaju međusobno povjerenje, pripadnost i prijateljstvo. Kad su se plemena počela brojčano povećavati, nastala je crvena mema. Crvena razina je egocentrična razina. Na toj je razini netko tko je dovoljno hrabar, snažan i ima dovoljno želje i motivacije da zavlada i stvori svoje carstvo. Ljudi u vladara vjeruju ili ga se boje. Međutim, ljudima je u jednom trenutku bilo dosta i tražili su nešto više. Religija im je plavom, autoritativnu memom pružila novu moralnu vertikalu koja ne ovisi o jednoj osobi. U plavoj su razini ljudi dobili strukturu i sigurnost. Ipak, kako se društvo i dalje razvija, pojavljuju se pojedinci koji su počeli propitkivati religijske standarde te tražiti svoju slobodu i neovisnost. To je narančasta mema gdje sad industrijska i tehnološka revolucija omogućava pojedincu da se obogati i ima poseban status. To je jednom dijelu ljudi donijelo napredak u kvaliteti života i standardu. No pojavila su se dva problema: većina ljudi na svijetu ostala je siromašna, a među onima koji su se obogatili nastala je duhovna i emotivna praznina. Iz ta dva prostora nastala je zelena mema, tzv. konsenzulna. U zelenoj se memi vjeruje u zajedništvo, ravnopravnost, podršku, dogovor i dijeljenje. Sa zelenom razinom završava prvih šest mema, koje su u sustavu vjerovanja isključive. Ako se identificiramo s jednom od njih, ne prihvaćamo ostale. Prva razina koja nadilazi tu isključivost je žuta, sistemska mema, koja integrira prvih šest razina. U konceptu spiralne dinamike žuta se razina povezuje s prilagodljivošću, agilnošću, sinergijom i samosvjesnošću. Ta je razina trenutačno najviša razina organizacijskog razvoja.
Neprilagodljivost – kraj za svaku tvrtku Ako se sad vratimo na IT tvrtku, priča je započela u ljubičastoj boji. Ivan je intuitivno osjetio priliku, iskoristio svoju unutarnju vjeru i avantura je mogla krenuti. Prvo su funkcionirali kao jedno malo pleme, s mnogo međusobnog povjerenja i simpatije. Najveći problem kompanije bila je ćudljivost glavnog vlasnika. Ta dominacija jedne osobe koja vedri i oblači tipična je za crvenu, egocentričnu memu. Ako je ego centar moći smješten u jednoj ili dvije osobe, biznis će se razvijati koliko je ta jedna osoba razvijena ili koliko može iznijeti sama. Može funkcionirati jako dobro dok situacija ne postane kompleksnija. To se desilo s IT tvrtkom. Kad je nestao taj jedan glavni kupac, tvrtka nije bila na razini da zna odgovoriti na tu kompleksnost. Nije bila dovoljno adaptibilna za novo okružje. Nije imala jasnu hijerarhiju, vrijednosti, strategiju i pravila ponašanja (plava boja). Nije imala samostalne ljude, ciljeve, profesionalnost, brzinu i učinkovitost (narančasta boja). Nije imala ni osjećaj zajedničke svrhe, zajedništva, poštovanja i podrške (zelena boja). Do žute faze čeka ih još dug put i pitanje je hoće li ga uspjeti proći.
Alan Žepec