[gallery columns="5" ids="226669,226670,226671,226672,226673"]
Duboka je rupa iskopana da bi se lako zatrpala, zaključak je intervjua s uglednim makroekonomistom Vladimirom Gligorovom kad je riječ o Hrvatskoj. Do osjetnijeg rasta barem je pet godina, pod uvjetom da se sve napravi kako treba.
A o tome gdje smo i što bi trebalo napraviti, Gligorov, dugogodišnji istraživač bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije, profesor na Sveučilištu u Beču i stručnjak za balkanske zemlje, govori u intervjuu za Lider.
U Hrvatskoj smo posljednjih godina sretni zbog toga što izvoz raste, no vaši su podaci porazni jer pokazuju da je izvoz od 2008. do 2014. rastao samo za šest posto. To je posebno malo u usporedbi s drugim zemljama u okružju u kojima je izvoz rastao i do 60 posto. Kako to tumačite?
– To je glavni problem. Strategija prilagođavanja na krizu bila je smanjenje troškova i povećanje konkurentnosti gospodarstva radi rasta izvoza. No hrvatski je problem ograničena ponuda izvoznih dobara. I kad promatramo samo usluge u tom razdoblju, nema znatnijeg rasta izvoza unatoč turizmu. Budući da izvoz poljoprivrednih proizvoda, nažalost, ne funkcionira, ostaje samo industrija, a udio industrije u strukturi hrvatskoga gospodarstva vrlo je malen.
Na Liderovoj konferenciji ‘Dan velikih planova‘ iznijeli ste podatak da je realna vrijednost kune smanjena gotovo 20 posto tijekom krize. Međutim, ta realna devalvacija nije donijela željene efekte, zašto?
– Zato što nema investicija u povećanje izvozne ponude. Ovaj rast izvoza koji sada bilježite temelji se na smanjenoj domaćoj potrošnji. Dok god ne bude većih investicija u izvoznu ponudu, neće biti ni pozitivnih efekata. Pitanje je zašto nema tih investicija, jer, kao što vidimo na primjeru zemalja u kojima te ponude postoje, mogućnost izvoza nije ograničena. Ako ste mala zemlja s malom ponudom koja ne utječe na svjetske cijene, manje-više možete prodati sve što proizvedete. Tako i u recesijskim uvjetima u baltičkim zemljama imate golem rast izvoza do šezdeset posto, u Srbiji pedeset posto, Makedoniji četrdeset posto itd.
Koliki bi nam rast investicija sada bio potreban?
– Barem šest, sedam posto realnog rasta na godinu da bi se dobio realni rast BDP- a od tri posto. Trenutačno investicije čine manje od 20 posto udjela u BDP-u, a trebalo bi doći do barem 25 posto. Uz to treba održati i vanjskotrgovinsku ravnotežu. Hrvatska sada ima uravnotežen tekući račun, čak suficit, ali ako bi investicije dolazile iz inozemstva, to sa sobom nosi uvoz. To znači da ne možete povećavati mnogo unutarnju potrošnju jer bi tada rast izvoza bio neutraliziran rastom uvoza. U svakom slučaju, tri su stvari koje treba učiniti – povećati investicije, one moraju ići u širenje izvozne ponude i trebaju biti financirane iz domaće štednje. To je zadatak.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Lidera.