Prosječni taksist u Zagrebu ima 66.500 kuna godišnjih troškova. A mogao bi imati ‘samo‘ 55.800 kuna. Naime, Radio taxi Zagreb udruženje je koje ima 1030 članova, a svaki od njih zaseban je obrt. Kada bi to udruženje nastupalo kao svaka druga tvrtka ili zadruga, a budući da njegovi članovi imaju 1030 automobila, mogli bi imati drastično manje troškove, a samim time bili bi itekako konkurentniji.
U spomenute troškove taksista uračunati su gorivo, servis automobila, kupnja guma i osiguranje, bez ušteda prilikom kupnje automobila. Iz navedenoga proizlazi kako bi drugačijom organizacijom svaki taksist na godinu imao 10.000 kuna manje troškova, a što bi itekako utjecalo na njegovo poslovanje. Budući da taksisti u prosjeku svakih pet godina kupuju novi automobil i kada se uzme u obzir potencijalna ušteda na ‘grupnu‘, odnosno flotnu kupnju, a može iznositi i 10.000 kuna na godinu, svaki taksist Radio taxija mogao bi zajedničkom nabavom uštedjeti 20 tisuća kuna na godinu. Za cijelo udruženje dolazi se do vrtoglavog iznosa uštede od oko 20 milijuna kuna na godinu!
Nevolje taksista obrtnika No unatoč brojnim potencijalnim prednostima, realnost nije takva. Dolaskom konkurencije, prvo Cammea, Eko taksija, a sada Ubera, cijena vožnje drastično se srušila, što je izazvalo veliko negodovanje ‘starih‘ taksista. No ovo nije priča o cijenama taksi-vožnje, nego o enormnom konkurentskom potencijalu Radio taxija Zagreb. A to se može preslikati i na ostale djelatnosti gdje postoje stotine manjih tvrtki ili obrtnika koji žele smanjiti troškove kako bi, ponajprije, opstali na tržištu i zaradili.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Lidera koji ovog tjedna zbog praznika izlazi već u srijedu.