S promjenom vlasti nelikvidnost bi ponovno mogla doći na dnevni red. Dobavljači je opet sve jače osjećaju. Na domaćem tržištu mogu birati između dobre cijene i neizvjesnih rokova ili niske cijene i izvjesnih rokova. Ili se okrenuti izvozu
Nelikvidnost je prestala biti tema s otvaranjem predstečajnih nagodbi i knjigovodstvenim brisanjem dugova oprostom i restrukturiranjem. Nije to bila ni nakon odlaska Mr. Stečaja, ex financministra Slavka Linića, ni s izmijenjenim Stečajnim zakonom. Prije četiri godine nelikvidnost je dosezala 45 milijardi kuna, danas je manja od 23 milijarde (knjigovodstveno čitano). Ove je godine, nekako s promjenom vlasti, opet na meniju. Dobavljači mogu birati između dvije opcije: inzistirati na fer cijeni uz neizvjestan datum plaćanja (ako ikad) ili pristati na nižu cijenu uza sigurno plaćanje. Informacije s terena potvrđuju rastezanje rokova plaćanja s potpuno neizvjesnim ishodom. Zbog iznimno krhke veze dobavljač – kupac nijedan dobavljač, razumljivo, nije želio u javnost imenom. Jedan od njih, iz poljoprivredne branše, još je u kasnu jesen primijetio to rastezanje.
– Kad sam shvatio da se sve dulji rokovi plaćanja već vide na žiroračunu, tražio sam od računovodstva uvid u detalje: naši standardni kupci s kojima radimo godinama i s kojima sam imao zadovoljavajuće odnose počeli su kasniti s plaćanjem. I to svi kupci, u maloprodaji, kanalu HoReCa, u poljoprivrednim i veterinarskim ljekarnama. Nisu rokovi plaćanja ni dosad bili kratki, najčešće 365 dana, no ako sam znao da je to sigurno, mogao sam s time planirati. I s tih 365 dana mogu naći rješenje za novčani tok, mogu se dogovoriti s bankom, mogu se dogovoriti i sa svojim dobavljačima jer imam plansku kategoriju. Danas mi kupci nude ‘najatraktivniji‘ proizvod, neizvjesnost – žali se sugovornik.
Neplaćanje ugrožava rast
Dio razloga za kašnjenje u plaćanju vidi i u okrupnjenju tržišta, posredno u smanjenju broja kupaca i padu konkurencije. Pristao bi na dodatno kašnjenje i od 90 dana kad bi znao da je to – to. Ali ne zna. Zato povećava izvoz i razvija inovativne proizvode te tako drži glavu iznad vode. Nije, doduše, ni vani bajno. Lani su, kaže, izgubili kupca u Švicarskoj koji čeka bankrot, a nije uspio naplatiti ni robu od talijanskoga kupca, no u odnosu na Hrvatsku to je zanemarivo. Uz probijanje rokova plaćanja branšu ubija i sivo tržište, koje je u dijelu njegova sektora zahvatilo više od 80 posto proizvođača. Uz golema fiskalna opterećenja gotovo nema povrata ulaganja. ‘Dobitna‘ kombinacija koja neizvjesnost diže na novu razinu.
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.