Porezni propisi dopuštaju neoporezivo nadoknađivanje troškova službenih putovanja samo osobama koje su u radnom odnosu kod isplatitelja.
Nalogom za službeno putovanje poslodavac radnika koji obično radi u jednome mjestu upućuje obaviti posao u drugo mjesto, bilo u zemlji bilo u inozemstvu. Ovisno o potrebama posla, poslodavac određuje koliko će trajati službeno putovanje, kojim će prijevoznim sredstvom radnik putovati, često određuje i hotel u kojem će biti smješten te koje će mu druge troškove nadoknaditi i u kojem iznosu. Radniku se mogu nadoknaditi troškovi smještaja u hotelu, troškovi prijevoza bilo kojim javnim prijevoznim sredstvom i dnevnica do propisanog iznosa. Neoporeziva dnevnica može se isplatiti za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju i za ostatak putovanja dulji od dvanaest sati. Za putovanje koje traje kraće od 24 sata, ali dulje od dvanaest sati također se isplaćuje puna dnevnica. Za ostatak putovanja kraći od dvanaest sati, ali dulji od osam sati i za putovanje koje traje duže od osam, ali kraće od dvanaest sati radniku se može neoporezivo isplatiti pola dnevnice.
Može s ugovorom Ako radnik putuje privatnim osobnim automobilom, troškovi njegove uporabe nadoknađuju mu se najviše do dvije kune po svakome prijeđenom kilometru službenog putovanja. Eventualno plaćena cestarina u zemlji ili u inozemstvu, tunelarina, izdaci za prijevoz trajektom i naknada za parkiranje posebno se nadoknađuju na temelju vjerodostojnih isprava o nastalim izdacima. Svi se ti izdaci nadoknađuju radniku na temelju putnog naloga. On potpisom i kratkim izvješćem potvrđuje da je obavio poslodavčev nalog, a za to ovlaštena osoba poslodavca potvrđuje da su dokumentirani izdaci poslovno opravdani. Opisana porezna pravila primjenjuju se samo za službena putovanja zaposlenih radnika. Trgovačko društva i drugi poslovni subjekti koji obavljaju gospodarsku djelatnost ne mogu vanjskim suradnicima neoporezivo nadoknaditi troškove službenih putovanja. U ugovoru kojim vanjski suradnik kao izvršitelj i poslovni subjekt kao naručitelj određenog posla dogovaraju uvjete pod kojima će se taj posao obaviti mogu ugovoriti obvezu naručitelja da izvršitelju osim naknade za obavljeni posao posebno nadoknadi troškove povezane sa službenim putovanjem koje je izvršitelj obavio kao dio naručenog posla ili u sastavu toga posla. Nema zapreke da stranke tako ugovore, ali pri isplati ili drugom načinu nadoknađivanja tih troškova smatraju se sastavnim dijelom honorara i oporezuju jednako kao naknada koja se izvršitelju isplaćuje za obavljeni posao.
Na žiroračun Ako se naknada oporezuje kao drugi dohodak, tada i troškovi službenog putovanja podliježu plaćanju doprinosa i poreza na dohodak prema pravilima obračunavanja javnih davanja na primitke od drugog dohotka. Ako se naknada oporezuje kao autorski honorar, tada se i troškovi službenog putovanja smatraju sastavnim dijelom naknade za isporučeno autorsko djelo. S poreznoga gledišta sadržajno nije riječ o troškovima službenog putovanja, nego o naknadi za ugovoreni posao, samo je ta naknada ugovorena tako da se sastoji od više elemenata. Stoga se takvi primici u poreznim evidencijama ne iskazuju kao troškovi službenog putovanja, nego kao oporezivi primici od drugog dohotka ili kao autorski honorar.Budući da se primici koji se isplaćuju vanjskim suradnicima moraju isplaćivati na žiroračune tih osoba, a nadoknađeni troškovi službenog putovanja sastavni su dio primitka od drugog dohotka, odnosno od autorskog honorara, proizlazi da se i primici na osnovi naknada troškova službenih putovanja vanjskih suradnika moraju isplaćivati na žiroračun fizičke osobe. Ako je poslovni subjekt umjesto plaćanja vanjskom suradniku neke troškove platio izravno dobavljaču (npr. smještaj u hotelu, avionsku kartu), to ne mijenja porezno određenje primitka. Pri plaćanju računa za smještaj ili avionsku kartu isplatitelj je dužan preračunom utvrditi obvezna javna davanja na takav primitak i uplatiti ih.
Tko je iznimka Neprofitne ustanove mogu vanjskim suradnicima koji kod njih ne primaju nikakvu naknadu neoporezivo nadoknađivati troškove službenih putovanja pod jednakim uvjetima i u jednakom iznosu kako je propisano za zaposlene radnike. Vanjskim suradnicima koji primaju naknadu za obavljeni posao mogu neoporezivo nadoknađivati samo troškove smještaja i prijevoza javnim prijevozom, i to ako račun za smještaj i prijevoznu kartu glase na neprofitnu organizaciju koja plaća te troškove. Dnevnice i naknadu za upotrebu privatnog automobila nije dopušteno neoporezivo isplaćivati vanjskim suradnicima koji primaju naknadu, nego se takvi primici oporezuju jednako kao naknada koja im se isplaćuje.