Ako im je šaka slaba, poslužit će štaka – tim je riječima predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović najavila prosvjede umirovljenika jer je udio mirovine u plaći pao na samo 35 posto, pridruživši se tako nizu raznovrsnih skupina koje su ove godine odlučile na ulici zatražiti od Vlade veća materijalna prava. I prema kupovnoj moći, a i prema mnogim drugim parametrima, hrvatske mirovine redom su na donjem dijelu ljestvice u Europskoj uniji. Tračak nade za buduće umirovljenike ulijeva podatak da na preporukama za poboljšanje mirovinskog sustava radi i Svjetska banka pa bi se možda nakon izbora mogla provesti i neka smislenija reforma. O mirovinama u temi broja piše Antonija Knežević.
Kako je počelo, tako će i završiti (iako je završetak, posebno hepiend, još na dugome štapu). Najveća inflacija u posljednjih četrdeset godina nema previše veze s tržištem i ekonomskim ciklusima, pa se i borba protiv nje vodi upravo takvim, neekonomskim sredstvima. Prosječna plaća u EU-u u godinu je dana porasla za oko devet posto, što je iznad razine inflacije i u EU-u i u eurozoni. Je li prosječna razina plaća dovoljna za mjesečno preživljavanje, druga je priča, no činjenica je da u kontekstu uzročno-posljedičnih pojava ne povezati ta dva rasta znači praviti se ekonomski glup. Rast kamata učinio svoje, ali računicu pokvario rast plaća. O inflaciji piše Gordana Gelenčer.
Natalia Zielinska na prvi mah uopće ne zvuči kao netko komu hrvatski nije materinski jezik. Gotovo da se poljski naglasak i ne čuje, što i ne začuđuje s obzirom na to da je studirala hrvatski jezik i europske studije u Poljskoj. U sklopu studentske razmjene došla je u Hrvatsku i ostala – zbog ljubavi. Premda je mislila da će se ostvariti u prosvjeti, karijeru joj je na neki način odredila slučajnost. Dok je bila trudna, poslovni partneri iz Poljske su joj zbog poznavanja hrvatskoga jezika ponudili da ovdje počne razvijati biznis povezan s fondovima Europske unije. S predsjednicom HUP-Udruge profesionalaca za fondove EU-a pričala je Ksenija Puškarić.
U ožujku je istekao poček od dvije godine koliko je varaždinska tvrtka dobila vremena otkad mora početi vraćati 40-ak milijuna eura svojim vjerovnicima i zasad s tim nema problema. Prihodi su joj lani porasli za 41,5 posto jer posla za nju u obnovi nakon potresa ima dosta, ali (bivši) poslovni partneri za tu tvrtku i dalje nemaju baš lijepih riječi. Najteži je dio nakon predstečaja vratiti narušenu reputaciju kažu iz tvrtke Zagorje-Tehnobeton o kojima piše Edis Felić.
Uz novi broj stiže i posebna publikacija 1000 Najvećih!