Mnogo puta kritizirali smo loše stvari bilo pravosuđa bilo zakonodavne ili izvršne vlasti i pritom bili, nažalost, u pravu. No postoje i razlozi za pohvalu i ovaj tekst posvećen je jednom takvom slučaju. Veliko je pritom zadovoljstvo biti u prigodi naići na slučaj koji zaslužuje biti pohvaljen radi inovativnosti i kreativnost suda, točnije suca, koji je često u prigodi kako pokvariti tako tumačenjem i popraviti zakonski tekst. Osnovno je obilježje svakog suca njegova autonomija, njegovo pravo zauzeti stajalište i provesti ga i znati pritom da ga za to nitko ne može pozvati na odgovornost. Drugim riječima, da je jedina sankcija uvaženi (prihvaćeni) pravni lijek stranke koja nije zadovoljna sudskom odlukom. Da toga nema suci bi praktično imali razloga stalno živjeti u strahu i kao takvi bi umjesto pozitivnog doprinosa društvu nanosili štetu.
>>>Zakon o gradnji: Što svakako treba unijeti u izmjene i dopune Zakona
Naravno, suci su ljudi koji prate i moraju pratiti što se sve događa na drugim sudovima, u drugim uredima i kako drugi tumače neku pravnu normu. Unatoč navedenoj autonomiji volje i neovisnosti, kada bi se dogodilo da nekog sudca viši sud niz puta sankcionira ukidajući mu odluke jer nešto pogrešno tumačio to bi izvjesno dovelo do toga da (u najblažoj varijanti) netko bude ocijenjen kao loš sudac ili (u najdrastičnijoj varijanti) da bude razriješen dužnosti jer je, slobodno kazano, dužnost zlorabio.
Čije su boje?
Dakle, nijedan naš propis, pa tako ni onaj ključan za sudovanje Zakon o parničnom postupku ne postavlja ograničenja sucima u smislu da im propisuje koje dokaze ne smiju izvoditi (s druge strane, međutim, propisuje u kojim slučajevima svjedok može odbiti svjedočenje, ali to je stvarno jako mali broj slučajeva) ili koje pak moraju izvoditi. U slučaju da stranke prihvate svjedočenje takav slučaj je onda saslušanje stranke. Uobičajeno je tako tražiti nalaz i mišljenje vještaka kao stručnjaka iz struke koja nije ona kojom vlada sudac, to su vrlo često medicinari, inženjeri, ekonomisti (u novije vrijeme postoje čak i forenzični ekonomisti kao posebna subspecijalizacija) itd. No dosad nismo naišli na slučaj da se vještačenje provede putem anketiranja (a anketa je primjerice glede političkih izbora na jako lošem glasu u smislu predviđanja rezultata, treba se sjetiti samo Donalda Trumpa i američkih predsjedničkih izbora, a imamo i domaćih sličnih primjera), ali uz dosta sofisticirane naputke suda za pitanja anketiranima. Upravo na to se nedavno odlučio jedan sudac trgovačkog suda koji se bavi parnicama u vezi s intelektualnim vlasništvom (koje obuhvaća kako autorsko pravo tako i industrijsko vlasništvo), a bitno je naglasiti da je taj njegov postupak pozitivno ocijenio i viši sud.
>>>Što može vjerovnik nakon smrti vlasnika tvrtke ili obrta
Riječ je bila o slučaju u kojemu je tužitelj smatrao kako je kombinacijom boja na jednom uređaju (pili) tuženik prejasno i preočito asocirao na njega kao svjetski renomiranog proizvođača. Drugim riječima, da se nezakonito koristio upravo tom kombinacijom boja karakterističnom za toga svjetskog proizvođača kako bi privukao kupce, koji njegov proizvod ne bi ni uočili da nije bilo upravo te poznate kombinacije boja. A u trgovini, poznato je, najteže je privući kupca...
Sudac koji voli ankete
Na uzorku od 400 potencijalnih kupaca koji su pred sobom imali oba proizvoda vještak je postavljao pitanja prema naputku suda. Na taj način nikako nije bila riječ o slobodnoj sudačkoj prosudbi je li nešto (pre)slično ili nije, na taj je upit odgovorilo više stotina ljudi. Nama se to čini kao jako dobar potez suda, koji je pritom naravno vodio računa o slučajnom odabiru odnosno uzorku anketiranih osoba. To je bio tek drugi put da je ta metoda primijenjena, prvi put isti je sudac zatražio javno mišljenje o tome je li jedan proizvođač kave na vrećicu stavio logo presličan tužiteljevom logu. Nakon anketiranih nekoliko stotina osoba i rezultata u kojemu je samo jedan posto anketiranih izjavio da im se stvorila zabuna tužitelj je povukao tužbu.