Poslovna priča o riječkome trgovačkom lancu Plodinama ne zvuči, barem u novinarskom smislu, pretjerano uzbudljivo, pogotovo ako je usporedimo s najvećim lancem, Konzumom. No svakako je zanimljivo što, nakon što je Konzum dospio u ruke ruskih i američkih vlasnika, one preuzimaju titulu najvećega domaćeg trgovačkog lanca koji je u dvadeset pet godina poslovanja razvio mrežu od 85 supermarketa na obali i kontinentu. Uz to je Mile Ćurković, vlasnik Plodina, potkraj prošle godine u intervjuu za Novi list prvi izjavio da želi preuzeti Konzum
Povećavaju se prihodi od temeljne djelatnosti Plodina, što u kombinaciji s razduživanjem sugerira stabilnu budućnost poslovanja, manju opterećenost novčanih tokova zbog smanjene otplate kreditnih obveza i više slobodnog novca za daljnja ulaganja i razvoj
- Ne vjerujem da smo jedini zainteresirani, ali vjerujem da ćemo za preuzimanje Konzuma biti najspremniji - samouvjereno je rekao Ćurković kojeg, inače, u medijima gotovo i nema.
Avanturizam isključen
Najveća je razlika između Plodina i Konzuma u sasvim drukčijem poslovnom i mentalnom sklopu njegovih vlasnika.
Iako su po mnogočemu, pa i po izgledu, vrlo slični (ne toliko vlasnici koliko supermarketi), Ćurković nikad nije imao megalomanske težnje kao Ivica Todorić. Iako je imao ponuda za ulazak u prehrambeni biznis, jasno se držao svojih ciljeva, što je potvrdio i u intervjuu.
- U biznisu je najbitnije odrediti jasan cilj. Kad ga odredite, mogućnost lutanja je mala. Što se više držite svog cilja, to ćete biti uspješniji – kazao je.
Stoga su se Plodine od početka držale vjerno istoga poslovnog modela i formata supermarketa, što im je donosilo kontinuiran i stabilan rast, bez velikih oscilacija i poslovnih avantura. Tržište koje su osvojile zadržale su i postupno povećavale, no u jednom trenutku počele su se brzo širiti, što je utjecalo i na zaduženost kompanije.
Danas, kad i u Zapadnoj Europi i kod nas vlada trend otvaranja manjih kvartovskih formata, tj. ‘dućana u susjedstvu‘, žele li ostati konkurentne i uspješne, i Plodine bi, prema mišljenju stručnjaka za maloprodaju, trebale prihvatiti i svladati razvoj takvih, manjih formata, u što se dosad nisu upuštale. Za to imaju organizacijske i logističke kapacitete, ali ključno će biti pronaći dovoljno kvalitetnih lokacija.
Tom trendu prilagodio se, primjerice, Spar nakon kupnje Dione. Kombinaciju različitih formata vrlo je teško i komplicirano voditi paralelno, zato nije isključeno da se Plodine zadrže u formatu supermarketa. Uostalom, i Lidl i Kaufland sasvim uspješno održavaju te formate. Plodine su se pozicionirale kao tzv. soft diskonter (za razliku od Lidla koji se smatra tzv. hard diskonterom) i u toj kategoriji tuku se s Kauflandom.
Iznadprosječna EBITDA marža
Iz Plodina, ako nije riječ o otvorenju novog supermarketa, gotovo nikad ne stižu vijesti za javnost, što odgovara i Ćurkovićevoj želji da se ne pojavljuje u medijima. Iz dosadašnjih objava može se saznati malo: da je rođen u Benkovcu, gdje je radio kao profesor informatike u srednjoj školi, te da je po struci diplomirani ekonomist.
U istoimenoj zadarskoj tvrtki Plodine zaposlio se kao informatičar i 1991. postao šef njezine riječke podružnice. Kad je tvrtka zapala u probleme, kupio je riječko skladište i u njemu otvorio svoj prvi diskont. Prema pisanju medija, Ćurkovićev uspon počeo je s prvim kreditom Hypo banke 2001. Od tada im ekspanzionističke trgovačke ambicije, na godinu otvara tri-četiri nova supermarketa i posluje je u svim dijelovima Hrvatske.
Cijeli tekst o kompaniji Plodine i njenom vlasniku možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.