Automobili predu na ‘playback’

Inženjerima su se u kreiranju suvremenih automobila priključili akustičari, psiholozi, ali i hollywoodski studij zvučnog dizajna. Morali su, kažu, jer pješaci i biciklisti ne čuju električna vozila.

Iako automobili s električnim ili hibridnim pogonom još nisu zagospodarili cestama, malobrojni su pokazali da su velik sigurnosni problem - pretihi su, gotovo nečujni pri malim brzinama! Taman kad su se trustovi inženjerskih i inovatorskih mozgova počeli dovijati rješenjima kojima će se postupno uklanjati dječje bolesti tehnologije električnog pogona i učiniti da s jednim punjenjem akumulatora ima prihvatljiv domet i da se vrijeme punjenja akumulatora skrati - iskrsnuo je problem da se njihovo kretanje doima kao šuljanje sablasti, što najviše do izražaja dolazi pri malim brzinama u gradskoj vožnji, dakle upravo tamo gdje je i najveća frekvencija pješaka, biciklista i motociklista.

Tako nastaje paradoks da je buka motora, protiv koje se desetljećima bore konstruktori i koja je identificirana kao jedan od ekoloških problema, istodobno i važan element sigurnosti pješaka i biciklista na prometnicama i parkiralištima.

No, varate se ako mislite da nije i ranije bilo tihih vozila koja su ugrožavala promet, čak i globe za pretihu vožnju. U Baltimoreu je još 1797. godine bilo uvedeno plaćanje globe u iznosu od jednog dolara za sve vlasnike saonica s konjskom zapregom koji ih nisu ozvučili zvončićima kao signalnim zvukom njihova približavanja. Dakle, popularni opjevani zvončići ili ‘jingle bells’ mogu se smatrati i pretečom zvučne signalizacije potrebne današnjim konstruktorima radi sigurnosti u prometu.

Nazivati hibridne/električne automobile ‘tihim ubojicama’ nije pretjerivanje, pošto iza takve tvrdnje stoje i ozbiljni statistički podaci na kojima je američki NHTSA (National Highway Traffic Safety Administration) temeljio dvije studije, 2009. i potom 2011. godine, koje su analizirale učestalost sudjelovanja električnih i hibridnih automobila u prometnim nesrećama s pješacima i biciklistima, i odnos prema toj kategoriji nesreća u kojima su sudjelovali ‘glasni’. Zaključak je bio da je sudjelovanje hibridnih/električnih automobila u nesrećama s pješacima 66 posto češće od istovrsnih nesreća vozila s motorom s unutarnjim sagorijevanjem, dok je u nesrećama s biciklistima 33 posto učestalije sudjelovanje tih vozila u odnosu na ona s klasičnim motorima.
U jednom od mnoštva pokusa iz različitih su se pravaca brzinom od osam km/h testiranim osobama u laboratorijskim uvjetima približavali Toyota Prius u električnom režimu rada i Honda Accord s klasičnim motorom. Ispitanici su mogli čuti zvuk motora Honde Accord kad se približila na 11 metara, a Toyotu Prius začuli su tek kad se približila na 3, 4 metra, što je ostavilo manje od dvije sekunde vremena za reakciju i izbjegavanje naleta vozila.

S obzirom da se problem tihih hibridnih/električnih vozila s njihovom sve većom zastupljenošću u prometu potencira, kao rješenje se nameće ‘playback’. Kako bi se izbjegla moguća druga krajnost, a to je da mnoštvo zvukova različito ozvučenih automobila stvori nepodnošljivu i po zdravlje pogubnu kakofoniju u ionako bukom zagađenim urbanim sredinama, očekuje se i donošenje odgovarajuće zakonske regulative. Osim što je usko surađivao s NHTSA-om i poticao njegove studije, američki Nacionalni savez slijepih uspio je kroz Senat i Predstavnički dom Kongresa izboriti donošenje Akta o pojačanoj sigurnosti pješaka koji nalaže Ministarstvu prometa da izradi i propiše sigurnosne zvučne standarde motornih vozila za upozorenje svog nailaska prema pješacima i ostalima ugroženim sudionicima u prometu. U tom zakonskom aktu koji je početkom siječnja 2011. godine potpisao američki predsjednik Barack Obama Ministarstvu se daje rok od 18 mjeseci za definiranje spomenutih alarmnih standarda za tiha vozila.

Za razliku od SAD-a, japansko Ministarstvo infrastrukture, transporta i turizma već je donijelo direktive vezane uz problematiku hibridnih/električnih tihih vozila. Na inicijativu Europske komisije u sklopu projekta ‘WP.29’ radi se na usklađenju rješenja toga problema s rješenjima u Japanu i SAD-u, a u proces je uključena i Međunarodna organizacija za standardizaciju ISO.

* Tekst je iz Liderovog magazina Tehnopolis