‘;
Kina, Kanada, Meksiko, EU, Australija, Južna Koreja, popis tu ne završava kao ni carine koje su, misle mnogi i nakon njihova uvođenja, samo as u pregovaračkom rukavu. Možda jesu, možda nisu, a možda su u šumi, veli jedna izreka, dok 10, 25 i razni drugi carinski postoci lete uzduž i poprijeko planeta. Kakve su mikro i makro posljedice, predmet su analize (i) ovoga teksta, iako je dalekometno teško precizirati, jer svaka nova odluka dodaje kap na već prepunu čašu trgovinskih ‘zdravica‘.
U ekonomski i politički već rastrzanom svijetu carine kidaju i ono malo delikatnih savezništava, pa je zasad izgledno tek vjerovanje MAGA sljedbenika (Make America Great Again) da će dodatne ili nove carine platiti, recimo, kineski potrošači, nikako američki. Sitni je problem i to što razvijenom svijetu, dakle, i Americi, trebaju rijetki metali (potražuje ih se čak 25, nužnih za proizvodnju elektroničkih uređaja i vojne opreme) koje posjeduju manje razvijeni. Kina je upravo nametnula izvoznu kontrolu tih metala. Ti meni, ja tebi, oko za oko i slične bakanalije, u kompleksnome svijetu u kojemu svatko ovisi o svakome, naizgled i nije najpametnija ekonomska taktika.
Iako nitko nije do kraja progledao kroz gustu (možda i dimnu?) zavjesu Trumpovih nakana, recimo kako doista misli da carinama može presložiti stvari u i oko SAD-a. Posebno ako znamo da Trump mora/želi postići tri cilja: ojačati američki izvoz, vratiti radna mjesta u SAD i smanjiti američki trgovinski deficit. Svi ti ciljevi imaju jednu zajedničku točku – nužno je oslabiti dolar. Istodobno, Trump želi jak dolar i ni uz kakvu cijenu neće dopustiti da se dominacija dolara kao svjetske trgovinske i rezervne valute uopće dovede u pitanje. Što, dakle, carine mogu postići, a što ne mogu?
Luka Brkić sa Sveučilišta Libertas kaže kako bi, u teoriji, više carine trebale smanjiti potražnju za uvozom i podići tečaj, što bi u konačnici ponovno učinilo inozemnu robu jeftinijom. Zbog toga je, veli, Trump ranije tvrdio kako carine Amerikance zapravo ne stoje ništa, s obrazloženjem da su američki trgovinski partneri ti koji plaćaju.
– Ali trgovinskom politikom i politikom deviznog tečaja uglavnom upravljaju različite agencije – ministarstvo trgovine i riznica – a sukobi su često bili obilježje njihovih interakcija. Dodatno stvar komplicira bilanca plaćanja. Zemlja s velikim trgovinskim deficitom, poput SAD-a, mora nekako platiti svoj uvoz, pa se oslanja na strance koji kupuju njezine vrijednosne papire ili ulažu u njezine tvrtke. Ti su priljevi stranih sredstava u SAD-u na vrlo visokim razinama. Zemlja uvozi štednju iz ostatka svijeta kako bi platila svoj trgovinski deficit. Ali više carine ugrožavaju ovaj aranžman jer su SAD-u potrebna strana ulaganja kako bi potaknula svoj budući rast. Bez toga nije moguće ostvariti obećano ‘zlatno doba‘. Trumpovo nastojanje da vrati suverenitet i uvede ‘novo doba nacionalnog uspjeha‘ ovisi o istoj kombinaciji tehnologije i globaliziranih financija koja je nagrizala američku srednju klasu i mnoge Amerikance pretvorila u Trumpove glasače – precizira Brkić.
Što misle drugi analitičari i kakve će biti ‘carinske‘ posljedice po svijetu, pročitajte u temi broja novog digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.