‘;
Riječ je o jednom od najpopularnijih izraza u ekonomskom vokabularu, no njegova definicija nije tako jednostavna kao što se čini
Potrebna je integracija hrvatskih izvoznika u globalne vrijednosne lance na višim razinama dodane vrijednosti‘; ‘Nužna je transformacija prema proizvodima visoke dodane vrijednosti‘; ‘Kratkoročni najam ima relativno nisku dodanu vrijednost‘… Takve i slične izjave često se mogu čuti u raspravama o hrvatskoj ekonomiji u kojima se ističe potreba za stvaranjem gospodarstva s višom dodanom vrijednošću. No što mantra o dodanoj vrijednosti zaista znači?
Najjednostavniji odgovor: dodana je vrijednost razlika između tržišne vrijednosti proizvoda ili usluge i ukupne vrijednosti njegovih sastavnih dijelova, odnosno ulaznih sastavnica (inputa) potrebnih za njegovo stvaranje. Proizvod s dodanom vrijednošću roba je koja je transformacijom postala praktičnija, privlačnija, ukusnija ili lakša za korištenje od sirovih sastojaka i tako poboljšan dodatnim kvalitetama može se prodati skuplje od komponenata korištenih za njegovu izradu.
Namještaj, ne trupci
Međutim, kad makroekonomisti govore o proizvodima ili industriji dodane vrijednosti, ponajprije žele istaknuti da trebamo težiti stvaranju proizvoda ili usluga višeg stupnja finalizacije, onih čija transformacija zahtijeva napredno znanje i složeniju proizvodnju. I zagovaraju da se što veći dio tog procesa, odnosno transformacija komponenata, realizira u Hrvatskoj, u suradnji s domaćim dobavljačima i partnerima, kako bi učinci prelijevanja na druge djelatnosti (multiplikativni učinci) bili što veći. Da proizvodimo i izvozimo namještaj, a ne trupce.
– Što je veći lanac podizvođača i partnera, odnosno tvrtki uključenih u proizvodnju finalnog proizvoda, veći je pozitivan doprinos ekonomiji pojedine zemlje. Primjerice, ako imate tvornicu koja se bavi proizvodnjom obuće, cilj bi bio da se koža kupuje od naših kožara, angažiraju domaći distributeri, stručnjaci za marketing… Dobar je primjer i brodogradnja, koja uključuje velik broj zanimanja, djelatnosti i procesa za proizvodnju svih dijelova konačnog broda i ima velik multiplikator, odnosno može stvoriti veliku količinu nove dodane vrijednosti koja ostaje u državi. Prema istome načelu poslovao je Agrokor, koji je imao velik lanac dobavljača, od većih do sitnih poput OPG-ova. Dakle, na taj način, kad svaki dionik pronađe svoj dio kolača u tom lancu, multiplicira se učinak na ekonomiju. Zato je važno da se što više proizvodi u Hrvatskoj jer proizvodnja stvara znatno veći učinak dodane vrijednosti od uslužnih djelatnosti. Čak i IT donosi vrlo malo dodane vrijednosti – objašnjava ekonomski analitičar Petar Vušković.
Kako se pojam dodane vrijednosti upotrebljava u marketingu i zašto neki sektori imaju veću dodanu vrijednost doznajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.