Tužba nizozemskih kompanija Adria Group B.V. i Adria Group Holding B.V., u vlasništvu Ivice Todorića, protiv Hrvatske za koju se Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID) proglasio nadležnim, dosad ima najveći tužbeni zahtjev od svih sporova protiv naše države. Odluči li ICSID u korist Todorića, iz državnog proračuna moglo bi mu se isplatiti, procjenjuju upućeniji, između sedam i osam milijardi eura.
Pogledamo li pak druge tužbe i iznose na međunarodnim arbitražama, iako se spominju vrtoglave brojke, one su ipak daleko manje. Uspjeh je, možemo reći, ostvaren u 14 dovršenih međunarodnih investicijskih arbitraža protiv Republike Hrvatske koju je zastupalo Državno odvjetništvo RH (DORH) te u jednoj dovršenoj trgovačkoj arbitraži.
U njima je ukupni odštetni zahtjev iznosio oko 1,5 milijardi eura, a osim u slučaju tužbe Gavrilovića za naknadu štete zbog nemogućnosti uknjižbe prava vlasništva svekolikih nekretnina koje su činile navodnu imovinu u stečaju kupljenih pet trgovačkih društava (tužba podignuta na ICSID-u 2012.), hrvatski je državni proračun zapravo dobro prošao. Georg Gavrilović i kompanija Gavrilović postavili su odštetni zahtjev od 198,5 milijuna eura, no dosuđena im je naknada od 1,49 posto od utuženog iznosa, odnosno 1,7 milijuna eura. To je 0,11 posto od svih ukupnih tužbenih zahtjeva, pa se može reći da je DORH dobro odradio svoj posao.
Neke je tužbe ICSID odbacio, u nekim su postupci sporazumno prekinuti, a u nekima je utvrđena odgovornost države Hrvatske, ali nije dosuđena naknada štete. Poznat je i slučaj Raiffeisen bank International AG Austrija i Raiffeisen Bank Austria d.d. protiv Republike Hrvatske iz 2020. Postupak se vodio prema UNCITRAL Arbitražnim pravilima radi naknade štete zbog donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku u vezi koncerna Agrokora.
Taj je predmet okončan nakon odluke njemačkoga Vrhovnog suda kojim je utvrđeno da arbitraža nije dopuštena. Vrijedi podsjetiti da se SDP pozvao upravo na taj presedan predlažući DORH-u da pokrene postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu da se arbitraža (Todorić vs. RH) u Washingtonu pred ICSID-om proglasi nedopuštenom, no nakon što je Lider kontaktirao DORH i neke pravne stručnjake, ispostavilo se da to nije moguće primijeniti na washingtonski arbitražni sud.
Odgovorna, a nije kažnjena
Najveća je pobjeda ostvarena protiv kompanija Elitech BV iz Nizozemske i Razvoj Golf iz Hrvatske koje su 2017. tražile naknadu štete od 281,3 milijuna eura zbog onemogućavanja izgradnje golf resorta u blizini Dubrovnika, no ICSID je odbio taj tužbeni zahtjev.
Također je na sudu UNCITRAL Arbitražna pravila odbijen odštetni zahtjev od 230 milijuna eura Haakon Korsgaarda iz Kanade koji je 2018. smatrao da mu je onemogućeno stjecanje prava vlasništva većeg broja nekretnina (Ugovor o pitanjima sukcesije - Aneks G Privatna imovina i stečena prava).
Marko Mihaljević iz Njemačke pak tužio je Hrvatsku na ICSID-u 2019. radi odštete zbog prava vlasništva nad nekretninama i onemogućavanja razvoja investicije. Tražio je 200 milijuna eura, ali je ICSID prihvatio prigovor nenadležnosti.
Najveći spašeni iznos zbog obustave postupka dogovorom stranaka bio je onaj vezan za tužbu UniCredit Bank AG Austrija i Zagrebačke banke d.d. Hrvatska podnesene 2016. Te su banke tužile Hrvatsku zbog donošenja Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama (konverzija ugovora o kreditu s deviznom klauzulom CHF) tražeći od nje 137 milijuna eura. Novac nije isplaćen, ali s obzirom da je postupak obustavljen dogovorom, za pretpostaviti je da su se banke na neki način naplatile. Koliko, taj podatak nemamo.
Zanimljivo je da je u dva slučaja utvrđena odgovornost Republike Hrvatske, ali nije dosuđena naknada štete. U prvom nizozemski B3 Croatian Courier Cooperatief U.A. je 2015. na ICSID-u tražio odštetu zbog liberalizacije tržišta poštanskih usluga u visini od 50 milijuna eura, a u drugom slučaju iz 2016. također nizozemska kompanija Amlyn Holding B.V. tužila je Republiku Hrvatsku zbog onemogućavanja izgradnje elektrane na biomasu tražeći odštetu od 71 milijun eura.
Todorićev zahtjev ‘najekstremniji‘
Što se pak tiče međunarodnih investicijskih i trgovačkih arbitraža protiv Republike Hrvatske koje su u tijeku, ukupno ih je pet, a vrijednost njih četiri zajedno je oko 420 milijuna eura. Peta je već spomenuta tužba Todorićevih kompanija Adria Group BV i Adria Group Holding BV iz Nizozemske za naknadu štete zbog donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku i postupka u vezi koncerna Agrokor. Službeno, teška je više milijardi eura (zahtjev još nije specificiran), no kako smo rekli, procjene naknade kreću se između sedam i osam milijardi eura.
Od preostale četiri koje su u tijeku (sve su također na ICSID-u i zahtjev za naknadama štete je specificiran) najveća je ona od Ahrona G. Frenkela iz Izraela iz 2020. zbog onemogućavanja izgradnje golf resorta u blizini Dubrovnika. Frenkel od Hrvatske traži 225,1 milijuna eura.
Addiko Bank AG Austrija i Addiko Bank d.d. Hrvatska podnijele su tužbu 2017. protiv Hrvatske radi naknade štete zbog donošenja Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama (konverzija ugovora o kreditu s deviznom klauzulom CHF). Smatraju da su oštećeni za 163,5 milijuna eura.
I Société Générale S.A. iz Francuske je dvije godine kasnije slijedio primjer Addiko banke pa od 2019. traži naknadu štete također zbog donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona kreditnim institucijama (konverzija ugovora o kreditu s deviznom klauzulom CHF). No njihov je zahtjev puno skromniji i iznosi 37 milijuna eura.
U prethodna četiri slučaja riječ je o međunarodnim investicijskim arbitražama protiv Republike Hrvatske, dok tužba mađarske naftne kompanije MOL protiv Republike Hrvatske iz 2022. podrazumijeva međunarodnu trgovačku arbitražu. Mol od Hrvatske traži 34.349.375,00 eura, i taj je postupak u tijeku, tako da postoji opasnost da ga izgubimo.
U svakom slučaju, dosadašnji epilozi na međunarodnim arbitražnim sudovima ohrabruju, no riječ je o ozbiljnim igračima koji su spremni angažirati vrhunske stručnjake, pa je pred DORH-om težak zadatak.