Dvostruki standardi: Građani pod nadzorom, političari izuzeti

Dok Europska unija pod egidom zaštite djece na internetu gura jedan od najkontroverznijih zakonskih prijedloga posljednjeg desetljeća, pa i više,  tzv. Chat Control, u nacrtima se jasno vidi tko će iz svega toga izaći netaknut, i ne to niste vi.

Prema službenim tumačenjima, europarlamentarci, članovi Europske komisije, pravosudni dužnosnici, pa čak i osoblje vojske, policije i obavještajnih službi neće biti predmet redovitog skeniranja komunikacija. Njih štiti pravilo o 'profesionalnoj tajnosti'. Drugim riječima, dok će se poruke, i sva ostala digitalna komunikacija običnih građana masovno pregledavati, političari i institucije uživat će povlašteni tretman. Toga se sjetite kada kažu, da svi oni koji se ne slažu s ovim prijedlogom nešto sigurno skrivaju.

Zakoni za sve, osim za njih

Takav pristup nije nov u povijesti. Kraljevi su nekad vladali pod božjim mandatom, dok su kmetovi odgovarali za svaki šapat. U novijem ruhu, političari uživaju imunitete, posebne porezne povlastice i sada, čini se, pravo da njihove poruke ne čita algoritam. Demokracija 21. stoljeća u europskoj verziji očito znači svi smo jednaki, ali neki su ipak jednakiji, a današnji kmetovi smo očito svi mi.

Za vas, prosječnog korisnika WhatsAppa ili Vibera, priča izgleda drukčije. Vaša će se poruka mami, partneru ili pedijatru tretirati kao potencijalno sumnjiva i prije nego što je druga strana pročita. Automatizirani filter označit će milijune lažno pozitivnih poruka dnevno, a 'sigurnosni sustav' otvorit će privatne razgovore ama baš svima, osim naravno njima..

Odvjetnik Vlaho Hrdalo podsjeća na ono što je Edward Snowden davno rekao: “Reći da te nije briga za pravo na privatnost jer nemaš što skrivati isto je kao reći da te nije briga za slobodu govora jer trenutno nemaš što za reći.” Razlika je što će u ovom slučaju građani to pravo izgubiti, dok političari istovremeno zadržavaju privilegiju šutnje.

Profesionalna tajna ili profesionalna privilegija?

U teoriji, izuzeće se odnosi samo na komunikaciju vezanu uz službene dužnosti, dok privatne poruke političara i dužnosnika nisu nužno zaštićene. No u praksi, tko će to provjeravati? Hoće li algoritam znati razlikovati kada zastupnik raspravlja o nacrtu zakona, a kada o rezervaciji ljetovanja? Ili će se pod krinkom 'povjerljive komunikacije' štititi sve osim građana, tj. kmetova.

Tko kontrolira kontrolore?

Podsjetimo, povlašteni status političara nije presedan. U povijesti smo već gledali slične obrasce: od parlamentarnih imuniteta koji štite zastupnike od kaznenih progona, do posebnih poreznih shema za visoke dužnosnike. Sada se povijest ponavlja u digitalnom obliku. Dok obični građani gube anonimnost i privatnost, oni koji donose zakone ponovno ostaju izvan dosega tih istih zakona.

Uvođenjem Chat Controla EU riskira pretvaranje digitalnog prostora u sustav masovnog nadzora bez presedana. No pravi skandal krije se u činjenici da političari i institucije istovremeno donose pravila i zakone koji se na njih ne odnose, pa se postavlja pitanja tko će kontrolirati kontrolore?