Na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u snookeru, igri više engleskoj od engleske kraljice, jedan od službenih sponzora kineski je proizvođač vode na čijim se bocama upadljivo koče kineski znakovi. Golobradi 20-godišnji Yan Bingtao postao je najmlađi osvajač Masters turnira prošle godine, a njegov sunarodnjak Fan Zhengyi, također s nježnom 21 godinom, osvojio je ovogodišnji European Masters, postavši tako peti kineski igrač koji je osvojio rangirajući turnir.
Upitan je li otvoren za seljenje otočke svetinje u Kinu, Svjetskoga prvenstva koje se igra u dvorani The Crucible u Sheffieldu od 1977., legenda zapisana zlatnim slovima u povijest te igre Ronny O'Sullivan zvan Raketa entuzijastično je odgovorila potvrdno. Kina je najveće tržište na svijetu, ima najviše novca na raspolaganju i bit će uskoro najmoćnija ekonomija svijeta, hladno je ustvrdio idol spomenutih Kineza i mnogih drugih ljubitelja te unikatne igre. Legenda snookera tako je, čini se, shvatila ono što intelektualna krema Zapada, shvaćenoga široko kao kulturnoga kruga temeljenoga na liberalnoj demokraciji i otvorenom tržištu, nije – svijet se promijenio.
Neugodna pitanja za Zapad
Sve nabrojeno zahtijevalo bi prije nekih deset godina rastezanje mašte do krajnjih granica. Ova mala, ali zaista znakovita crtica o Kinezima koji ispred nosa preuzimaju Otočanima njihovu igru sjajno ilustrira tektonske promjene koje za sobom povlače neka vrlo neugodna pitanja za sebeljubivi Zapad, među kojima se jedno ističe: gubi li liberalna demokracija popularnost u korist autokracije?
Ako se pita komentatore, analitičare i ugledne zapadne medije, naprotiv. Rat u Ukrajini, stoji u recentnim analizama, rezultirao je obnovljenim jedinstvom i renesansom toga civilizacijskoga kruga. No takva stajališta zvuče kao mrmljanje u mračnoj, praznoj sobici. Napad Rusije na Ukrajinu razotkrio je šokantnu usamljenost Zapada. Redom su bivše kolonije i štićenici Europe i SAD-a glatko odbijali sudjelovati u sankcijama Rusiji, a izgubila se i uobičajena diplomatska kurtoazija pa umjesto 'rado bismo pomogli, ali ne možemo', zahtjevi Zapada nailaze na bijesne reakcije. Naftni kartel OPEC poručio je da nije pipa koja se otvara i zatvara prema potrebama Zapada, Kinezi svaku delegaciju s druge strane svijeta poslovično otprave uz smiješak, Indija je, među ostalim, podsjetila na to da Europa kupuje rekordne količine plina i nafte od Rusije dok zahtijeva od drugih da to ne čine, a sad već bivši pakistanski premijer Imran Khan otišao je najdalje upitavši Europljane jesu li Pakistanci robovi da bi morali izvršavati njihove zapovjedi. Dosta emocija isplivalo je od kraja veljače. Osim toga, popis zemalja koje se mogu zaista smatrati slobodnima i demokratskima zapravo je iznenađujuće kratak.
Manjkava američka demokracija
Nekoliko je načelnih razloga slabljenja atraktivnosti zapadnog modela. Prvo, njegova ekonomska nadmoć polako se topi, a s njom i mogućnost privlačenja drugih zemalja u svoj tabor. Drugo, kolonijalna povijest dolazi na naplatu i sazrelo je vrijeme za pokazivanje prijezira prema nekadašnjim ugnjetavačima, često i odbacivanjem njihovih vrijednosti. Treće, rastuća ekonomska nesigurnost i nejednakost, posebice nakon 2008., učinili su zapadni model manje primamljivim, a stabilnost kineskoga mnogima golica maštu. Četvrto, raspad Istočnog bloka omogućio je pažljivije analiziranje negativnih aspekata zapadnog modela. Peto, krunski argument o prostoru slobode i tolerancije više nije toliko uvjerljiv. Kultura otkazivanja i lovljenje vještica, učestali izboji rasizma i ksenofobije, pa i olako oduzimanje temeljnih prava i sloboda građanima tijekom pandemije, ostavljaju dojam civilizacijskoga kruga sve sklonijega sužavanju prostora slobode. Šesto, mnoge autokracije poradile su na imidžu i smanjile pritisak na svakodnevni život svojih građana. Liberalne demokracije svakako su i dalje najslobodnije na svijetu, no letvica je nisko postavljena, a tendencija zabrinjavajuća. Ondje gdje počinje šapat, završava demokracija, a na Zapadu se zamjetno više šapće u posljednje vrijeme.
Sve se češće zato nameće vaganje između slobode kritiziranja vlasti i izbornog igrokaza i ekonomske stabilnosti i fizičke sigurnosti. Naposljetku, velik dio svijeta ne živi u liberalnoj demokraciji u punom smislu te riječi, no to ga, čini se, ne zabrinjava toliko koliko svjetovniji problemi. Časopis Economist u svom je redovitom istraživanju prošle godine ustvrdio kako na svijetu postoji samo 21 istinski demokratska država, pri čemu je SAD na dalekome 26. mjestu i ubraja se u kategoriju manjkavih demokracija, a dobro su poznati i problemi s pojedinim članicama Europske unije.
Gubi li liberalna demokracija utrku s autokracijom pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.