Biznis i politika
StoryEditor

Hrvatska kao logističko čvorište: Htjeli, ne htjeli, logistika nam je sudbina

31. Srpanj 2024.
Josip Sjauš. Marijos logistika, Poslovna zona Poličnikfoto Ratko Mavar
Hrvatska kao logističko čvorište itekako ima potencijal, mnogostruko veći nego što smo dosad postigli. A da je tomu tako potvrđuje rast skladišnih kapaciteta u posljednjih desetak godina. U 2012. u Hrvatskoj je ukupni skladišni kapacitet bio oko 750 tisuća kvadrata, da bi 2020. porastao na milijun i u zadnje tri godine dosegnuo 1,3 milijuna kvadrata, a potražnja samo raste...

Rast broja skladišnih prostora zadnjih desetak godina nedvojbeno pokazuje da taj segment ima perspektivu u Hrvatskoj. Ali s time se ne bismo smjeli zadovoljiti jer je to pokazatelj za mnogo veće mogućnosti, kako će reći svi naši sugovornici, da Hrvatska postane važno logističko-distributivno središte barem za srednju i jugoistočnu Europu i jednom, možda, kad naši unuci odrastu, postane i jedan od važnijih europskih igrača.

Desetljećima želimo ojačati industriju, privući strane ulagače, što nam nije baš najbolje išlo, pa je možda prilika da barem ojačamo logističku djelatnost koristeći se bogomdanim geografskim položajem svoje zemlje. Uostalom, nekako nam uslužna djelatnost izgleda privlačnija, pa možda nešto i napravimo. U nedavno objavljenom intervjuu u Lideru Riaz Hamidullah, veleposlanik Bangladeša u Nizozemskoj, koji u svom poslu pokriva i Hrvatsku, rekao je sljedeće: ‘Postoji veliki potencijal da dio trgovačke robe iz Bangladeša dolazi izravno u hrvatsku luku umjesto da putuje sve do Hamburga ili Rotterdama, a tek onda do potrošača u Hrvatskoj ili široj regiji, odnosno istočnoj i južnoj Europi. Posebno mislim na riječku luku. Time bi se uštedjeli vrijeme i novac, a Hrvatska od toga može imati veliku korist. Kad bi se mogao oblikovati pravi model, imala bi perspektivu distribucijom robe imitirati uspjeh Singapura ili Hong Konga.‘

Ništa bez željeznice

Dobro, možda je malo pretenciozno u ovoj fazi očekivati ono što su postigli ‘azijski tigrovi‘, pa ćemo takav cilj ostaviti svojim unucima. A da bi ga oni mogli postići, mi moramo napraviti korake kojima ćemo za nekoliko desetljeća ‘zagospodariti‘ regijom. Sve oči uprte su u riječku luku, ona je taj strateški cilj koji svi spominju, iako to znamo već dosta dugo, ali tek smo se zadnjih godina nešto pokrenuli. Projekt Rijeka Gateway u vlasništvu nizozemskog APM Terminals B.V.-a i ENNA Logica započeo je lani u rujnu gradnjom kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali, koji bi trebao početi raditi sljedeće godine. Uložit će se 380 milijuna eura, od čega više od 200 milijuna eura otpada na prvu fazu do 2025., a dodatnih 180 milijuna eura namijenjeno je za drugu fazu u sljedećih 10 godina. Već u prvoj fazi moći će se zaprimiti 650 tisuća kontejnera na godinu, a očekuje se da bi u sljedećoj fazi taj broj prerastao milijun na godinu. Ali budući da riječka luka sad ima godišnji kapacitet od 350 tisuća kontejnera, to bi značilo da će uskoro imati milijun i tu već imamo problem.

Kako je nedavno na ‘SCM Forumu 2024.‘ (konferencija posvećena lancu opskrbe) rekao Tomislav Rožić, profesor na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, cestovni će promet biti preopterećen jer ‘ako imamo milijun kontejnera u riječkoj luci, postavlja se pitanje tko će to sve prevesti dok je željeznica u stanju u kakvom se trenutačno nalazi. To znači da će našim cestama prometovati oko 10 tisuća kamiona na dan, odnosno milijun kamiona na godinu‘!

A što bi tek bilo kad bi riječka luka povećala kapacitete za još nekoliko milijuna kontejnera? Naša infrastruktura to već sad teško podnosi i naravno da je rješenje u nastavku projekta dvotračne željeznice od Rijeke do Botova (Mađarska), ali sve to nekako sporo ide. To uviđaju i političke stranke SDP i Možemo!.

– Ključ za razvoj logističkog sektora i konkurentnost luka u Rijeci, Splitu i Pločama ubrzana je modernizacija i gradnja nizinske pruge i odvojka te pruge prema Splitu te koridora Ploče – Sarajevo – Osijek – Mađarska. Također, bitno je revidirati organizaciju Hrvatskih željeznica, čije je razdvajanje na zasebna poduzeća umanjilo unutarnje kapacitete i sinergije koji su nam potrebni za modernizaciju i gradnju infrastrukture i razvoj prometa robe i putnika – ističu u Možemo!.

Neiskorišten potencijal Rijeke

Za realizaciju cjelokupnog projekta nizinske pruge, uz dionice za koje su već ugovoreni radovi, potrebno je izdvojiti ukupno oko 2,7 milijardi eura, podsjeća potpredsjednica HGK-a za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj, a provedbom svih projekata na trasi povećat će se kapacitet pruga, podići brzina prometovanja putničkih vlakova do 160 kilometara na sat i teretnih do 120 kilometara na sat.

Bez te pruge riječka luka, za koju Marin Škufca, član Uprave Liburnije pomorske agencije, veli da njezin geografski položaj skraćuje putovanje u pomorskom prijevozu za otprilike 2000 nautičkih milja (3700 kilometara), ne može ispuniti svoj potencijal.

– Međutim, ključan preduvjet za azijski teret u riječkoj luci prometna je infrastruktura u vidu željezničke i cestovne povezanosti te logistički hub koji je povezan na europsku logističku infrastrukturu. Upravo svjedočimo ulaganjima u novi kontejnerski terminal u Rijeci, željezničku i cestovnu infrastrukturu te se nadamo uskoro i u riječni promet rijekom Savom, što bi konkretno olakšalo plasman proizvoda izvoznicima koji se koriste uslugama izvanrednog prijevoza i projektne logistike. Inače, u prošlosti je bilo dovoljno logističke pravce promatrati samo s aspekta dužine putovanja tereta. U današnjoj logistici promatramo pravce iz aspekta robe tako da jedan proizvod tijekom putovanja promijeni nekoliko modaliteta prijevoza i unatoč većoj udaljenosti uspije skratiti vrijeme putovanja zahvaljujući razvijenoj prometnoj infrastrukturi – objašnjava Škufca.

Razvojem infrastrukture razvija se intermodalni (kombinirani) prijevoz, odnosno privlače se logističke tvrtke koje će prepoznati priliku. Ernest Vlačić, sveučilišni i veleučilišni profesor i osnivač razvojno-istraživačke organizacije NOVAMINA Centar inovativnih tehnologija, veli da riječka luka kao intermodalni hub posjeduje neiskorišteni potencijal jer bi mogla smanjiti potrebu za transportom do sjevernih europskih luka poput Hamburga ili Rotterdama. To bi moglo uštedjeti vrijeme i troškove transporta, o čemu govori i Škufca, ali i povećavati konkurentnost Hrvatske, nastavlja Vlačić, te je pozicionirati na globalnoj mapi kao respektabilni logistički centar...

Cijeli priču pročitajte u novom broju digitalnog ili tiskanog izdanja poslovnog tjednika Lider.

Članak je dostupan u tiskanom 
i digitalnom izdanju Lidera
22. studeni 2024 03:10