Biznis i politika
StoryEditor

Iluzija novca: Hrvatska nakon prelaska na euro skočila na prvo mjestu u EU prema rastu potrošnje

22. Siječanj 2024.
Shopping cart trolley supermarket in a vintage style. kupovina, prodaja, kupnja, shopping, trgovinafoto Shutterstock
Nova godina, nova pravila - s cijena proizvoda izbrisane su kune, nema više dvojnoga iskazivanja cijena. No, čak i da ima, ne bi pomoglo. Jer, podaci o potrošnji pokazuju da nemilice trošimo - trenutno smo na prvome mjestu u EU prema rastu realne potrošnje (umanjene za inflaciju) u maloprodaji tijekom 2023. godine.
 
Nakon prvih 11 mjeseci 2023. realni je promet u maloprodaji veći 7,2 posto u odnosu na razinu zabilježenu u prosincu 2022., što je najveći rast u EU. Tumačeći te podatke Tomislav Globan s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu tvrdi da razlog treba tražiti i u rastu plaća (u listopadu su bile 8,3 posto veće nego u listopadu 2022.). No, upozorava kako je na djelu gotovo sigurno još jedna pojava - prelazak na euro popustio je naše kočnice po pitanju odluka o potrošnji.
 
- Isti proizvod s istom cijenom čini nam se jeftiniji samo zato što su brojke koje ga izražavaju - manje. Ovaj tip novčane iluzije u literaturi je poznat kao ‘currency numerosity effect‘ i označava situaciju u kojoj ćemo se za kupnju neke stvari lakše odlučiti ako joj je cijena navedena kao 20 eura, nego ako piše 150 kuna, bez obzira na to što je riječ zapravo o istoj vrijednosti. Naime, način na koji formiramo percepciju koliko je nešto skupo ili jeftino uvelike ovisi o broju znamenki koje nam se pojavljuju pred očima. Građani Hrvatske su 30 godina svoju percepciju skupoće definirali u pragovima, primjerice, je li nešto skuplje ili jeftinije od 10 kuna, skuplje ili jeftinije od 100 kuna, skuplje ili jeftinije od 1000 kuna...Jedna znamenka više ili manje znanstveno dokazano ima utjecaja na individualne odluke o kupnji.
 
Zbog toga trgovci i izbjegavaju izvjesiti cijenu od 100 kuna već radije navedu 99. Uvođenjem eura ti su se pragovi potpuno poremetili i bit će nam potrebno vrijeme da se prilagodimo na njih. Pogotovo se to odnosi na iznose koji su manji od 100 eura, jer se može dogoditi da jednoznamenkaste i dvoznamenkaste cijene instinktivno stavimo u kategoriju prihvatljivih, dok bi nam kunski ekvivalent te cijene potencijalno djelovao preskupo samo zato što je izražen trima znamenkama.
 
Primjerice, cijena karte za koncert će nam možda djelovati prihvatljivije ako na njoj piše 69 eura, nego u slučaju da piše ekvivalentnih 520 kuna. Čak i da smo zadržali dvojno iskazivanje cijena još jednu godinu, imali bismo sličan problem one godine iza – tumači Globan dodajući kako je teško procijeniti koliko ta novčana iluzija ima utjecaja na ukupan rast potrošnje u Hrvatskoj, no uvjere je da je značajan rast realnih plaća u 2023. i potrošački optimizam koji vlada u Hrvatskoj bio glavni pokretač rasta realne potrošnje koji je tijekom 2023. bio najveći u Europskoj uniji.
image

Tomislav Globan

 
- Međutim, anegdotalno, s kime sam god razgovarao, potvrdio mi je da može prepoznati sebe u ovoj priči, odnosno da su nam kočnice potrošnje popustile i zbog ovog psihološkog efekta – zaključuje Globan.

Osjećamo se siromašnije

Kako je riječ o psihološkoj pojavi koju smo sigurno svi iskusili (jer, naravno da je lakše platiti 80 eura nego 600 kuna i tu ‘zamjenu‘ brojki ponavljamo uporno ispočetka, bez obzira na to što nam trnu zubi kada kartice stignu na naplatu), za značaj i posljedice iluzije novca pitali smo i profesora psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Nikolu Ercega. Koji veli kako u prilagodbi na euro vjeroajtno djeluju dva paralelna efekta.
 
- Prvi je iluzija novca ili euro iluzija o kojoj pričate. To se odnosi na fenomen da smo osjetljiviji na nominalnu vrijednost novca (onu cifru koju vidimo) nego na njegovu realnu vrijednost (ono koliko taj novac vrijedi, odnosno ono što stvarno s njim možemo kupiti). Zbog toga nam se cijene izražene u eurima čine niskima, primjerice, cijenu od 3.45 eura za neki kolač u kafiću doživjet ćemo jeftinijom od 26 kuna, pa na taj način iluzija novca može potaknuti neželjenu potrošnju. S druge strane, tome se vjerojatno suprotstavlja efekt opreza: euro nam je (još uvijek) nepoznat teritorij, znamo da često griješimo kod procjenjivanja vrijednosti, pa smo stoga i oprezniji. Primjerice, u našem praćenju prilagodbe građana na euro, otprilike polovica građana još uvijek odgovara da se nakon uvođenja eura teže odlučuju na kupnju nego prije. Jedan je od razloga sigurno oprez, ali je dodatni razlog zasigurno inflacija i visoke cijene – poručuje Erceg dodajući kako iluzija novca ima i svoj drugi efekt.
 
Uz to što nas može potaknuti na nepromišljeno trošenje, uzrokuje i to da se s plaćama izraženima u eurima osjećamo siromašnije nego s istim tim plaćama kada su izražene u kunama. 
 
To je, kaže, nalaz koji također konzistentno dobivaju u istraživanjima prilagodbe građana. I zanimljivo, taj je efekt godinu dana nakon uvođenja eura podjednako jak kao i na početku. No, to i ne čudi toliko, jer još uvijek oko polovice građana u Hrvatskoj prima troznamenkastu plaću u eurima, što vjerojatno dodatno pojačava taj dojam nižega standarda u eurima.
 
No, nas je zanimalo pomaže li možda ta iluzija i rastu štednje. - Zanimljivo pitanje. Moram priznati da nisam baš vidio istraživanja na tu temu. Međutim, razmišljajući o tome, iluzija bi novca čak mogla biti i dobra za štednju, ako smo uopće u prilici da išta uštedimo. Primjerice, mogla bi u nama izazvati dojam da ne ostavljamo dovoljno sa strane, čak i kada možda jesmo. S druge strane, iluzija novca u nekim situacijama užurbanosti, umora ili jednostavno nepromišljenosti vodi do  neželjene potrošnje, što baš i ne pogoduje štednji – procjenjuje.
image

Nikola Erceg

Ipak, prošlo je godinu dana, koliko nas dugo još može zavaravati ta iluzija? - Mi smo imali nekoliko faktora koji nam nisu išli u prilog tijekom tranzicije na euro. Prvi je taj što smo na euro prešli u vremenu prilično visoke inflacije, što nam je sigurno otežalo prilagodbu. Drugi je faktor taj što nam računska operacija pretvaranja eura u kune nije baš jednostavna, moramo množiti sa 7,5 što nije baš lagano, pa smo podložni pogreškama. S obzirom na to, prilagodba kod nas ide relativno sporo. Primjerice, na početku prošle godine oko 60 posto građana tvrdilo je da stalno preračunava u kune. Prema posljednjim podacima koje imamo taj se postotak na kraju godine spustio malo ispod 50 posto.
 
To znači da u prosjeku imamo kontinuirani pad broja ljudi koji tvrde da stalno preračunavaju u kune od oko jedan posto mjesečno. To pokazuje da naša prilagodba na euro napreduje, ali relativno sporo. U skladu je s time i ‘nalaz‘ koji pokazuje da građani još uvijek plaće u kunama procjenjuju boljima od istih plaća u eurima. Koliko će to dugo trajati teško je prognozirati. Ako se ovakvi trendovi prilagodbe nastave, trajat će još dugo, možda i nekoliko godina. Međutim, postoji mogućnost da ukidanje dvojnoga iskazivanja cijena malo ubrza ovu prilagodbu, pa da do kraja sljedeće godine euro ipak postane ‘prirodnija‘ valuta većini građana – zaključuje Erceg.
 
Do tada savjet – preračunajte u kune, činit će se skuplje, što vas može spasiti nepromišljenih potrošačkih odluka i teže platitivh kartica. 
19. travanj 2024 12:04