Daleko je to od euforije s kojom su 2006. i 2007. tijekom IPO-a građani upisivali dionice Ine i HT-a, no najava izdanja narodnih obveznica najbliže je tim vremenima. Kako je obveznica planirana za travanj uvjeti još nisu poznati, no u financijskim se krugovima o njima ipak nešto zna. Niko Maričić, fond menadžer Intercapital Asset Managementa kaže kako bi nova obveznica trebala biti izdana na lokalnom tržištu s dospijećem u prvome kvartalu 2025. godine i denominacijom u eurima.
Nema ograničenja u pogledu minimalnoga iznosa
- Izdanje bi trebalo biti u dvije tranše. Prva bi tranša bila namijenjena građanima koji bi putem posrednika, u ovom slučaju banaka, mogli doći do obveznice. Druga će tranša biti namijenjena institucionalnim investitorima koji bi popunili ciljani iznos izdanja, nepopunjen nakon prve tranše. Iz izjava ministra financija Marka Primorca može se naslutiti da će obveznica biti izdana s kuponom od tri posto na više. Također, špekulira se kako će tranša za građane imati nešto bolje uvjete od tranše za institucionalne investitore: imala bi viši kupon.
Prinosi na usporedive državne obveznice čiji je izdavatelj Republika Hrvatska sličnog datuma dospijeća (ožujak 2025.) trenutno iznose 3,03 posto za državnu obveznicu izdanu na lokalnom tržištu i 3,14 posto za državnu obveznicu izdanu na inozemnom tržištu. Ako se ne dogode snažni pomaci na obvezničkom tržištu u razdoblju do novog izdanja, Hrvatska će se zadužiti prema sličnim uvjetima.
U tom slučaju vjerujemo da će tranša za građane imati kamatnu stopu oko 3,50 posto. Važno je napomenuti kako ovoga puta nema ograničenja u pogledu minimalnoga iznosa uplate što je dosad bila prepreka za građane da sudjeluju na obvezničkom tržištu – tumači Maričić vjerujući da će zainteresiranih itekako biti.
Znatno bolji uvjeti nego prije
Naime, kamatna stopa na narodnu obveznicu prilično nadmašuje kamatnu stopu na dugoročne depozite u bankama u valuti euro koja je u prosincu 2022. godine iznosila 0,28 posto. Za usporedbu, depozitna je stopa u eurozoni iznosila dva posto. Dakle, u ovome je trenutku, ako se procjene o kamati pokažu točnima, 12,5 puta isplativije novac uložiti u narodne obveznice nego ga položiti u banku. No, što ako vlasnik obveznice, primjerice zato što mu novac hitno treba, odluči prodati je prije roka dospijeća?
- Kupnjom narodne obveznice građani će investirati svoj novac prema znatno boljim uvjetima nego je to bilo moguće dosad. Držanjem te obveznice do dospijeća građani eliminiraju rizik promjene cijene. No, ako se odluče na prodaju narodne obveznice prije roka dospijeća prodavat će je po cijeni koja će u tome trenutku vrijediti na tržištu, stoga će snositi i rizik promjene cijene. U procesu kupoprodaje trebali bi im asistirati brokeri.
Naš je stav kako je narodnu obveznicu bolje držati do dospijeća s obzirom na trenutne tržišne uvjete i na dostupne alternative za građane, ali ponajviše zbog toga što je narodnu obveznicu najbolje promatrati kao svojevrsnu nadopunu štednim depozitima. Svakako smo stava da samo dio sredstava valja investirati u to, i to ponajprije onaj dio sredstava koji građani neće trebati sve do roka dospijeća, kako bi se u slučaju prijevremene prodaje eliminirao nepotrebni rizik promijene cijene.
Nismo skloni vjerovati da će kamatna stopa na štedne depozite dosegnuti razinu kamatne stope na narodne obveznice u narednom razdoblju – precizira Maričić dodajući kako je narodna obveznica hvalevrijedna inicijativa iz više razloga: zbog mogućnosti građana da oplemene svoju štednje, zbog mogućnosti diversifikacije i pružanja investicijske alternative investiranju u štedne depozite, fondove i nekretnine, ali i zbog financijske edukacije građana.
Građani sve, a investitori mrvice
- Narodna bi obveznica trebala doprinijeti smanjenju depozita u bankama, normaliziranju uvjeta na tržištu nekretnina, a istovremeno omogućiti državi da se zaduži kod kuće. Narodne su obveznice inače vrlo popularan instrument financiranja središnje države u regiji. Mađarska i Rumunjska već dugi niz godina pružaju mogućnost svojim građanima da plasiraju štednju u narodne obveznice po uvjetima koji nadmašuju uvjete u bankama i one na lokalnom obvezničkom tržištu.
Obje države kroz narodnu obveznicu zadovolje oko 20 posto svojih potreba za financiranjem dok ostatak pribavljaju od institucionalnih i inozemnih investitora – tumači Maričić pojašnjavajući da je razlika samo u tome što postoji ograničenje najvišeg iznosa koji pojedini građanin može kupiti, ali i to što ne postoji institucionalna tranša. Narodne su obveznice u tim zemljama isključivo namijenjene građanima/rezidentima.
No, kako je već uvođenje eura pokazalo da stanovništvo raspolaže iznenađujućim viškovima, ne bi bilo svjetsko čudo da građani-ulagači pokupuju većinu izdanja, ostavljajući institucionalnim investitorima mrvice.