Udjel turizma u prometu svih tvrtki u petnaest je godina udvostručen, prerađivačka industrija, pa čak i ICT i zaštita okoliša stagniraju, a najveći su gubitnici građevinarstvo i poljoprivreda
Hrvatska je u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljiva identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve.‘
Tim lijepim željama počinje službena Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030., donesena u veljači 2021. Podsjetimo, ta je vizija razrađena u četiri smjera: Održivo gospodarstvo i društvo, Jačanje otpornosti na krize, Zelena i digitalna tranzicija te Ravnomjeran regionalni razvoj. Istražili smo kakav je razvojni smjer Hrvatske u proteklom razdoblju, odnosno što se mijenja u gospodarstvu. Istina, nismo se zadržali na početku desetljeća, nego smo usporedili podatke iz posljednjih petnaest godina od 2008., otkad Državni zavod za statistiku prikazuje Osnovne strukturno-poslovne pokazatelje poduzeća.
Ništa od zelene tranzicije
Turizam s ugostiteljstvom praktički je udvostručio udjel u prometu – s 4,4 posto na 8,3 posto, a građevinarstvo s 9,5 posto udjela unatoč rastu u zadnje vrijeme zbog obnove nakon potresa još nije dostiglo udjel od 12,5 posto iz 2008., kad je pucanje nekretninskog balona bilo jedan od okidača šestogodišnje recesije. U vrijeme digitalizacije logično bi bilo očekivati velik rast ITC-a, ali taj je sektor narastao samo s 4,4 posto udjela u prometu na 4,5 posto.
Doduše, to je bio kvalitetan rast jer je dodana vrijednost tog sektora povećana sa 7,1 posto udjela na 9,3 posto. Ni zelena tranzicija ne može se iščitati u strukturnim promjenama jer je ‘ekološki sektor‘ (zajedno s vodovodom i kanalizacijom) ostao na istom udjelu u prometu i još je smanjio udjel u dodanoj vrijednosti.
Dva najveća sektora – trgovina i prerađivačka industrija – neznatno su smanjila svoje udjele u prometu i povećala udjel u dodanoj vrijednosti, i to s manjim brojem tvrtki (što znači okrupnjavanje) i manjim brojem zaposlenih (što pak povećava produktivnost). Cijene energije podigle su promet energetičarima, a prijevoz i skladištenje, unatoč forsiranju ideje o Hrvatskoj kao logističkom središtu, stagniraju. Zato je porastao udjel ostalih uslužnih djelatnosti (turističke, nautičarske i agencije za zapošljavanje, zaštitari, upravljanje nekretninama, servisi za čišćenje…). S druge strane, rudarstvo i vađenje preživjeli su samo na simboličkoj razini, a riječ je o kamenolomima i servisima vezanim uz naftu i plin (Ina je u prerađivačkoj industriji)
U ovim statističkim pokazateljima nema poljoprivrede, ali taj je sektor od 2008. do 2022. godine unatoč ogromnim poticajima pao sa 6,6 posto udjela u BDP-u na 5,2 posto. Vrijednost poljoprivredne proizvodnje porasla je za samo 10,3 posto, što je zapravo dramatičan pad jer je inflacija u tom razdoblju bila 39 posto.
Sve dalje od strateških ciljeva
Inače, promet su u apsolutnim iznosima najviše povećali energetičari (258%) zbog već spomenutog rasta cijena energije, slijede turizam i ugostiteljstvo (213%), ostale usluge (155%), poslovanje nekretninama (147,5%), ICT (58%)… Inflaciju koja je u tom razdoblju iznosila 45,3 posto tijesno su pobijedili trgovina (52%) i prerađivačka industrija (50%), a najveći su gubitnici građevinari, koji su povećali promet samo 28 posto, što je, uzimajući inflaciju u obzir, zapravo pad od 17 posto..
Iz ovoga je jasno koliko je Hrvatska daleko od proklamiranih strateških ciljeva. Promjene u održivosti, zelenoj i digitalnoj tranziciji i regionalnom razvoju ne da nisu dovoljne, nego idu u smjeru Hrvatske koja se pretvara u veliki šoping-centar za turiste (bar dok budu dolazili).