Kada presuše sredstva koja dolaze iz EU teško je predvidjeti kakav će biti tempo građevinske industrije
Javne investicije, pogotovo one koje su dio projekata obnove od potresa, a i privatne investicije temeljem obnove, trajat će do do 2028. godine. Nakon tog razdoblja bitno će se smanjiti sredstva koja dolaze iz EU, što znači da će se završiti obnova od potresa, kao i dio infrastrukturnih kapitalnih investicija. Nakon toga razdoblja teško je predvidjeti kakav će biti tempo građevinske industrije, a to samo znači da bi se trebao napraviti novi investicijski petogodišnji plan, poručuje Dubravko Ćorić, predsjednik HUP-Udruge upravljanja I poslovanja nekretninama, u središtu kojeg treba biti obnova zastarjelog stambenog fonda.
- Kao posljedica toga će se neke investicije smanjiti, neke će ispasti iz fokusa, ali zato treba na lokalnoj i državnoj razini napraviti strategiju kapitalnog razvoja - ističe Ćorić te dodaje da to ne znači da će prestati privatne investicije, pa tako navodi da taj segment u budućnosti ne bi trebao doći u pitanje. Prilike će biti za stambenu gradnju, gradnju turističkih objekata, trgovačkih centara i slično.
Povijesna sredstva
Javne investicije koje se trenutačno odvijaju u građevinskom sektoru su uglavnom manjeg financijskog značenja i svode se na izgradnju vrtića, muzeja, rijetko škola, bolnica i fakulteta jer takve institucije uglavnom postoje pa se one u pravilu rekonstruiraju ili dograđuju. Trenutno je situacija takva, tumači Ćorić, da vlada jedna inverzija, jer su sredstva koja su pristigla za obnovu i kroz NPOO ogromna i vjerojatno se nikada više u povijesti neće dogoditi da tolika sredstva stignu i da ih treba potrošiti u ovako kratkom roku. No, to ne znači da bi trebalo potpuno izgubiti iz vida javne radove u građevinskom biznisu.
- Dosad se obnova provodila zbog potresa, ali sad bi obnova mogla krenuti u drugom smjeru i to zbog zastarjelosti stambenog fonda - predviđa Ćorić te dodaje da problem kod starih zgrada i njihovo održavanje nije ništa novo i problematika je uvijek ista, premalo sredstava za adekvatnu sanaciju ili obnovu. U tom segmentu morat će se aktivirati više država, da iznađe dodatna sredstva za sanaciju zgrada, da li preko lokalnih jedinica ili direktno iz nekih europskih fondova, a posebno je pitanje i obveza ugradnje liftova u zgrade bez njih.
Nema strategije
Ćorić podsjeća i na to da se u Hrvatskoj kontinuirano provlači teza da kod nas postoji oko 600 tisuća praznih stanova, što ne smatra potpuno točnim posebno kada uzmemo u obzir činjenicu da je u predstavljanju Nacionalnog plana stambene politike istaknut podatak da nam nedostaje 232.750 stambena jedinica.
- Stalno se priča o gradnji novih stanova, a pitanje je koliko treba na pojedinim područjima. Uzmimo Grad Zagreb, gdje sigurno ne postoji strategija izgradnje stanova, gdje i u kojim kvartovima postoji potreba za stanovima, za koga trebaju stanovi, kakvi stanovi trebaju itd. Uglavnom se stanogradnja u Hrvatskoj odvija u angažmanu privatnih investitora, a ono malo tzv. POS gradnje financira se iz javnih sredstava.
Zbrinjavanje mladih obitelji prema programu koji je bio prvo APN nije pokazao potpuni efekt, a naposljetku se ta mjera ukinula na način da nismo imali zamjensku mjeru u pripremi, nego su mladi ljudi iščekivali i odgađali maksimalno koliko su mogli investiciju u kupnju stana. Na žalost, novi program Stambene politike, koji je djelomično predstavljen ima još dosta nepoznanica te još nije implementiran u cijelosti, a izgledno je da će biti početkom travnja, kako je trenutno u tijeku javna rasprava - rekao je Ćorić.
Kad su privatne investicije u pitanju, problem za investitore i građevinski sektor jest, dodaje, što ne postoji neka realna strategija razvoja turizma. Do danas, nažalost, ne znamo na kojim lokacijama i koliko nam treba recimo hotela visoke kategorije. Ćorić ističe da se često spominje brojka od otprilike 10-15 posto kreveta u hotelskom smještaju u odnosu na ukupne kapacitete.
- Logično je da se onda postavlja pitanje zašto se ne gradi više novih hotela, zašto je od osnutka Hrvatske izgrađeno samo desetak greenfield turističkih investicija, dok su većina rekonstrukcije ili dogradnje. Prema nama razlog je prije svega prereguliranost i striktno provođenje prostorno-planske politike, koja ne priznaje odstupanja koja pojedini hotelski lanci traže da bi odlučili investirati u Hrvatskoj, pa im se nakon godina pokušaja takve prilke postanu prekomplicirane i okrenu se drugim tržištima - upozorio je Ćorić.
Turizam bez razvoja
Prema njegovim riječima, sve što se trenutno gradi u turizmu vezano je ili za obnovu postojećih objekata i podizanje kvalitete smještaja. Sve je to naravno vezano za kvalitetu gostiju koji gravitiraju našem dijelu Mediterana. Konkurencija u turizmu je iznimno velika, te u zadnjih nekoliko godina konstantno gubimo kvalitetne goste koji odlaze na druge destinacije. U tom dijelu zakazala je i cijela strategija pristupa, što je po njegovim riječima zabrinjavajuće jer znamo da turizam čini jedan veliki dio prihoda države.
- Isto tako sezona turizma naročito kod nas je vrlo kratka niti četiri puna mjeseca, s vrlo malo popratnih sadržaja koji bi podigli nivo usluge na kvalitetniju razinu. Neke velike trendova razvoja u narednih nekoliko godina sigurno ne možemo očekivati, dok se ne složi jedna konkretna strategija razvoja koja će uključivati prometnu povezanost prvenstveno avio prijevoza, konkurentne cijene izvan sezone, poticajnu poreznu politiku prema turističkom sektoru, gradnju infrastrukture u obvezi jedinica lokalne samouprave i slično - smatra Ćorić.