‘;
Može li Trump zaustaviti globalizaciju i vratiti svijet u vlastita skučena dvorišta? Većina je javnosti uvjerena kako je carinska prijetnja svijetu (Kini i EU, točnije) tek pregovarački adut, uostalom, ni SAD ni Kina ni EU nisu ni dovoljno velike, kamoli samodostatne cjeline da bi mogle funkcionirati u predindustrijskome modu. Svijet se ovisnički umrežio. Kina nikada nije (iz)gradila unutarnje potrošačko tržište, dakle doma joj nema tko kupovati, SAD ima razvoj, ali nema proizvodnju, EU nema nijedno ni drugo.
No, geopolitička agenda usmjerava i poslovne tokove, pa je odluka o tome treba li širiti biznis u SAD-u ili Kini sad već zagazila u kategoriju strateških. Hrvatske su tvrtke tradicionalno okrenute Europi – robna razmjena s EU članicama čini oko 68 posto ukupnog izvoza (i oko 77 posto uvoza). No, Europa se ne uspijeva iskoprcati iz stagnacijske baruštine, pitanje je hoće li to uspjeti do kraja desetljeća (neovisno o prebacivanju na ‘zelene‘ izvore), do kada će presušiti i europski novac koji Hrvatsku već nekoliko godina gura poput bure. Stoga pitanje treba li barem neke karte baciti na Ameriku ili Kinu ni za Hrvatsku više nije hamletovsko. Jer, treba! Samo je pitanje treba li desno ili lijevo od Greenwicha.
Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti jasno poručuje: na Zapad! – Europski izvoz u SAD čini tri posto BDP-a EU-a, a izvoz u Kinu manje od 1,3 posto, s tendencijom usporavanja u posljednjih pet godina. S druge strane, uvoz iz Kine čini tri posto BDP-a EU-a u usporedbi s uvozom iz SAD-a koji čini dva posto. Također, EU je daleko ovisnija o izravnim stranim ulaganjima koja stižu iz SAD-a u odnosu na kineska strana ulaganja. Manje od osam posto akumuliranih izravnih stranih ulaganja u EU potječe iz Kine, u odnosu na 33 posto iz SAD-a. U isto vrijeme, EU strana ulaganja u Kini i SAD su izjednačena i obje su ekonomije značajna odredišta za ulaganja EU kompanija – precizira Kotarski dodajući kako je Njemačka kao europska lokomotiva godinama bila primarno orijentirana kineskome tržištu kada je riječ o izvozu.
Kina je bila važnije odredište njemačkih proizvoda u odnosu na SAD (razlika u odnosu na ukupnu poziciju EU!). To je naravno iritiralo SAD u nastojanjima da dobije EU na svoju stranu u rivalstvu s Kinom, što je Trump pokazivao i u svojem prvom mandatu kada je zapravo i dobio nadimak ‘carina‘. - No, početkom ove godine stvari se opet mijenjaju i SAD postaje ključno izvozno tržište za Njemačku. Njemačka je ove godine uložila tri puta više u SAD nego u Kinu - zaključuje Kotarski.
No, koliko se god Njemačka prebacila s kineskog tržišta na američko i njime nastojala pokrpati urušenu proizvodnju, zasad se nije usrećila. Najjače europsko gospodarstvo i ove će godine završiti u minusu (oko 0,2 posto), iako su prognoze s početka godine (pa i cijelog prvog dijela 2024.) očekivale rast (ne baš junački, no i mršavih 0,3 posto bio bi rast koji bi pokazao da se otrgnula recesiji). Stoga točan odgovor nije ‘ili – ili‘ nego ‘i‘.
Barem tako misli Tomislav Šlat iz Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj. - Za jedno malo i relativno krhko gospodarstvo kao što je hrvatsko od iznimne je važnosti poslovati na što većem broju tržišta kako bi se smanjila ovisnost, a time i ranjivost od utjecaja jednoga tržišta. To, naravno, ovisi o pojedinoj industriji i tome gdje se ona nalazi u robnome lancu, odnosno, jesu li neki konkretan proizvod ili usluga toliko dominantni da se bez te tvrtke ne može. Također, postoji razlika u pristupu tom pitanju ovisno o tome bavi li se tvrtka uslugama, u što se može ubrojiti u velikoj mjeri i IT industrija, ili pokušava izaći na novo tržište s proizvodom koji je rezultat proizvodnoga procesa u Hrvatskoj, dakle robnoga izvoza.
Geopolitika, carine, trgovačke barijere podložne su stalnim promjenama i na to međunarodno prisutne tvrtke moraju biti pripravne i u svakoj situaciji imati pripremljen odgovor i strategiju reagiranja na nove okolnosti. Kako se gospodarski subjekti moraju brinuti o dugoročnoj održivosti svojeg poslovanja, a trgovačke su barijere, carine i razna druga administrativna ograničenja najčešće rezultat političkih populističkih mjera, pa im je uvođenje, trajanje i ukidanje podložno aktualnom političkom trenutku, uvijek je preporučljivo uz jasnu strategiju imati i diverzificiranu prisutnost na globalnome tržištu – poručuje Šlat.
Što o ovoj temu misle u tvrtkama (onim rijetkima koje su odgovorile na očito škakljivo pitanje) pročitajte u novome tiskanom i digitalnom broju Lidera.