U sporu između dvije tvrtke nakon nepravomoćne sudske presude i žalbe, tvrtke, njihovi direktori i odvjetnici uključili su se u medijaciju, s odlučnošću da riješe poslovni spor iz parnice stare osam godina. Tijekom tih osam godina nisu razgovarali, potpuno su se otuđili. No, nakon četiri i pol sata čvrstih, konstruktivnih i po medijatoru potpomognutih pregovora, sklopljena je nagodba. A kao dodatak nagodbi sklopljen je i novi ugovor o nastavku poslovne suradnje između te dvije tvrtke.
Priča je to Hrvatske udruge za medijaciju (HUM) koja se bavi promocijom i edukacijom o medijaciji, odnosno pregovaranjem s ciljem dogovora. Postupak je to kojim dvije ‘posvađane’ stranke uz prisustvo treće, nepristrane osobe dolaze do nagodbe kojom su obje zadovoljne.
Možda je donedavno bilo nezamislivo da se umjesto upuštanja u sudski spor s kolegom, poslovnim partnerom ili članom obitelji međusobni problem riješi mirnim putem, bez sudskih troškova i bez odlaganja te da je između posvađanih strana zapravo osoba koja ih želi pomiriti. No, uz razvoj tehnologije i sve brži način života, ljudi i tvrtke više nemaju niti vremena niti volje čekati sudski pravorijek. Upravo zbog tradicionalnih sudskih postupaka koji nerijetko traju godinama te koštaju novca i novca (i živaca), medijacija je polako počela uživati svoju popularnost.
Za razliku od sudskih sporova, nema toliko papirologije, postupak je dobrovoljan, privatan i nepristran te stranke u bilo kojem trenutku mogu odustati od medijacije. Potrebno je samo potpisati ugovor o medijaciji, a nagodba postignuta medijacijom je ovršna isprava. A za razliku od arbitraže, u medijaciji stranke imaju kontrolu nad postupkom, mogu izražavati svoje želje i sugestije, dok u arbitraži gdje se također imenuje nepristrana treća osoba stranke uopće nemaju utjecaja na spor.
Trend je to koji je u Hrvatsku stigao sa Zapada, iz Amerike, no prema nekim procjenama medijacija je u Hrvatskoj na razini na kakvoj je u Americi bila 80-ih godina prošlog stoljeća. Hrvatska, dakle, ne kasni za idejom, nego za implementacijom ovog nadasve lakšeg načina rješavanja poslovnih, ali i privatnih razmirica.
Spremnost na mirenje
No, da bi se povećala svijest o medijaciji i kod nas, već 19 godina na području Zagreba HUM uz brojne promocijske aktivnosti i educira nove medijatore. Jedan od njih, HUM-ov volonter Mavro Kampl, objašnjava kako medijatori kroz pitanja otkrivaju što koja stranka želi, nakon čega slijedi pauza te po potrebi odvojeni sastanci sa svakom strankom posebno. Ističe da se kod medijacije u obzir uzima što osobe misle o situaciji, ne samo činjenično stanje kao na sudu.
– U pregovaranju je uvijek jedna stranka jača i medijator mora postići da su obje stranke zadovoljne. Važno je postaviti prava pitanja u pravo vrijeme. Drugačija pitanja mogu imati veliki utjecaj na ishod nagodbe i nagodba može propasti – rekao je Kampl te napomenuo da se 50 posto medijacija riješi već na prvom sastanku, a kroz sljedećih mjesec dana riješi se ostatak.
I tvrtke imaju svoje miriteljske centre
Kako je istaknuo Kampl, u HUM-u se najčešće žele postići sporazumi između tvrtki. Stranke su im često banke, osiguravajuće kuće, izvođači građevinskih radova, prodavači, dobavljači i sl. Nerijetko se rješavaju i unutarnji sporovi među kolegama, pa čak i članovima obitelji o pitanjima vlasništva, nasljedstva i podjele imovine.
Što se tiče troškova medijacije, na stranicama HUM-a postoji detaljan troškovnih medijatorskih naknada prema vrijednosti predmeta spora, a u slučaju da se vrijednost spora ne može procijeniti, naknada za medijaciju iznosi 5000 kuna. No, za razliku od sudske prakse, koliko god spor trajao, u medijaciji se plaća jednaki iznos naknade. Također, informacije u medijaciji strogo su čuvane i povjerljive te stoga ne mogu biti korištene kao dokaz na sudu.
Osim HUM-a kao najvećeg centra za mirenje u nas, medijacije se mogu provoditi i unutar tvrtki. Od domaćih tvrtki najveći centar za mirno rješavanje sporova u individualnim radnim sporovima ima Hrvatska pošta, a upravo su zahvaljujući HUM-u došli do te ideje 2010. godine prilikom restrukturiranja I brojnih otkaza. Ideja im je bila medijacijama spriječiti mnoge potencijalne tužbe.
Veliki centar za mirenje već 20 godina ima i Hrvatska gospodarska komora gdje pri potpisivanju ugovora postoje preporučene klauzule da se prije ugovaranja obrate centru za mirenje, kao što je praksa, primjerice, u Americi. Bitno je izbjeći sud pod svaku cijenu.
Hrvatska obrtnička komora također ima centar za mirenje. Bave se malim poduzećima i obrtima koji nemaju niti vremena niti sredstava za duge sporove jer žive isključivo od svoje ruke.
Sve manji otpor prema medijaciji
Iako je točan broj provedenih medijacija u Hrvatskoj za sada nepoznat, iz HUM-a kažu da se prema procjenama iz 2018. godine u Hrvatskoj provelo 500 medijacija, a nije poznato ni ubrajaju li se u tu i medijacije na sudovima koje se također provode.
Usporedbe radi, u Italiji se 2018. godine, primjerice, uveo propis o odlasku na medijaciju kao preduvjet za odlazak na sud te ih je zabilježeno 200.000. S druge strane, u Francuskoj trgovački sporovi s vrijednošću manjom od 3000 eura uopće ne idu na sud. Općenito se u cijeloj Europskoj uniji, a posebno u zapadnom dijelu, medijacija prakticira više nego u Hrvatskoj. Kampl slabu primjenu u Hrvatskoj pripisuje nepovjerenju i znanju o medijaciji.
No unatoč tome što sudstvo ‘starog kova’ i dalje ne prihvaća medijaciju u potpunosti, mladi odvjetnici nemaju više toliko otpora prema medijaciji. A s obzirom na sporost i neefikasnost tradicionalnih sudskih postupaka, čini se da nemaju ni ljudi.
Kako zaključuje Kampl, medijacija nije bliža pravdi, ali zadovoljstvu sigurno jest.