Ministarstvo popustilo hotelijerima, ali ne i kampovima

Sudeći prema odgovorima iz javnog savjetovanja o Zakonu o prostornom uređenju, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine odlučilo je djelomično popustiti investitorima koji su se usprotivili zabrani etažiranja u turističkim zonama, no ne i brojnim vlasnicima kampova koji smatraju da mobilne kućice nisu građevine.

Ministarstvo je u svojim odgovorima obrazložilo da se građevinom ne smatra isključivo objekt čvrsto povezan s tlom, već i sklop koji ima unutarnje postrojenje, što obuhvaća i mobilne te glamping kućice. Pozivaju se i na presudu Visokog upravnog suda iz 2021. godine, kojom je utvrđeno da je mobilna kućica građevina.

Ne popušta se ni oko izgrađenosti kampova - u nju se, kažu, moraju uključiti i mobilne i glamping kućice. Maksimalna izgrađenost kampa povećava se na 30 posto, dok se stvarna pokretna oprema, poput šatora i kampera, ne uračunava u taj postotak i može se postavljati na zelenim ili parkirališnim površinama, uz uvjet udaljenosti od najmanje 25 metara od mora.

Sve ostale odredbe spornog članka 67. Zakona o prostornom uređenju ostaju iste: najmanje 40 posto ukupne površine mora biti uređeno kao parkovno ili prirodno zelenilo, a u pojasu od 100 metara od obale u kampovima izvan naselja dopuštene su samo površine za šatore i kampere, uz obvezni odmak od 25 metara, te manji prateći sadržaji poput sportskih igrališta, sanitarnih čvorova i šetnica. U kampovima unutar naselja zadržava se pojas od 25 metara bez zatvorenih smještajnih objekata.

Ministarstvo dodatno pojašnjava da se šatori i kamperi i dalje smatraju stvarnom pokretnom opremom te se mogu postavljati unutar 100 metara od mora, ali ne bliže od 25 metara. Odredbama novog zakona, koji još treba proći saborsku proceduru, ne uvodi se nova zabrana, već se, kako navode iz Ministarstva, sprečava daljnja zlouporaba propisa prema kojima su se pod krinkom 'pokretne opreme' gradile trajne strukture poput mobilnih kućica. U praksi je to dovelo do kampova s izgrađenošću većom od 80 posto i objektima tik uz more.

U jednom dijelu prijedloga zakona Ministarstvo je ipak djelomično popustilo, kada je riječ o zabrani etažiranja u turističkim zonama. Prema novom prijedlogu članka 68., etažiranje će i dalje biti zabranjeno, osim u zonama visoke kategorije (5 zvjezdica) u kojima najmanje 70 posto kapaciteta čine hoteli. U tim slučajevima dopušteno je etažiranje vila i apartmana, ali tek nakon izdane uporabne dozvole za hotel i centralne sadržaje.

Zone će morati funkcionirati kao jedinstvena cjelina s centraliziranim modelom upravljanja i održavanja, a vlasnici će moći prodati svoje jedinice samo uz obvezu davanja u najam preko zajedničkog upravitelja te sudjelovanja u troškovima održavanja zone. Time Ministarstvo nije u potpunosti odustalo od zabrane, ali je otvorilo ograničen prostor za model upravljanog vlasništva u najvišoj turističkoj kategoriji.