‘;
Današnje električne mreže, poznate kao ‘pametne mreže‘ (engl. smart grids), koriste se s mnogo podataka za rad i optimizaciju te naprednim tehnologijama poput strojnog učenja kako bi bolje upravljale tim podacima i pružile sigurnije i pouzdanije usluge, što samo znači da im se mora poboljšati učinkovitost te da ih se mora dobro zaštititi od napada, pogotovo kibernetičkih prijetnji poput krađe podataka i hakiranja sustava. Neka nova rješenja kako to sve napraviti sugerira i novi znanstvenoistraživački rad u kojem je sudjelovao naše gore list Tomislav Dragičević, jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika nove generacije, koji radi kao profesor istraživač na Tehničkom fakultetu u Danskoj (DTU). Rad je iznimno važan ne samo za istraživače i njihovu buduću citiranost već i za gospodarstvo, jer takvo istraživanje može u budućnosti donijeti mnoge uštede i optimizaciju troškova, povećati pouzdanost i sigurnost opskrbe te ponuditi prilike za inovacije i nove poslovne modele.
Možda bi Dragičevićevo ime široj populaciji i dalje bilo nepoznato da se nedavno društvenim mrežama nije proširila priča kako je jedanaest hrvatskih znanstvenika uvršteno među 0,1 posto najcitiranijih svjetskih istraživača za 2024. prema popisu Web of Science/Clarivate Analytics. To prestižno priznanje temelji se na ukupnom znanstvenom doprinosu i utjecaju tijekom posljednjih deset godina. Na popisu su, osim Dragičevića, istaknuta imena poput Ivana Đikića, Marina Soljačića i Predraga Putnika, koji su prepoznati za svoja istraživanja u područjima poput molekularne biologije, fizike, poljoprivrednih znanosti i energetske elektronike, što je za mnoge bila potvrda da su se i nove generacije hrvatskih istraživača probile u vrh svjetske znanstvene zajednice. Premda na vrhu domaćih imena ne nedostaje, situacija nije bajna.
Domaći i ‘gastarbajteri‘
Hrvatska, s obzirom na to da je mala zemlja, s malim brojem stanovnika, a ponajviše zbog toga što se znanost uglavnom financira javnim sredstvima, kojih nikada nema dovoljno, dobro da i ima svoje predstavnike u raznim publikacijama i u međunarodnim bazama koje mjere citiranost znanstvenika. Mahom su to naši akademici, znanstvenici koji rade na raznim institutima i fakultetima te domaći istraživači sa stranom adresom. I domaćim znanstvenicima koji su ostali u Hrvatskoj i ‘gastarbajterima‘ zajedničko je to što u nekim znanstvenim radovima vode glavnu riječ, a u drugima su možda glavni operativci, ali su drugopotpisani ili trećepotpisani, odnosno citirani u nekom drugom znanstvenom projektu ili radu. To pak znači da se netko poziva na njihov rad, na njihov zaključak, na njihovo otkriće, što može upućivati na veliko priznanje, ali i tek na svojevrsni stisak ruke kolega iz znanstvenog svijeta. Pojedinci pak svoje radove objavljuju unutar velikih međunarodnih kolaboracija, koje tradicionalno podrazumijevaju velik broj autora na znanstvenim radovima, pa se njihova ‘citiranost‘ računa prema tom ključu.
Jedan je od najcitiranijih domaćih znanstvenika prema nekoliko različitih publikacija, pa i prema Web of Science, koji ima pristup znanstvenim podacima s brojnih institucija i sveučilišta, Vladimir Paar, hrvatski akademik i profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. On naglašava da hrvatska ima popriličan broj znanstvenika među najcitiranijima u raznoraznim publikacijama, ali napominje da ‘više citata u časopisu ne znači automatski veću kvalitetu jer svaki časopis treba ocjenjivati unutar svoga znanstvenog područja‘.
Niz različitih faktora
– Citiranost kao kriterij vrednovanja mora uzeti u obzir broj autora na publikacijama, znanstveno područje te osobni doprinos svakog autora. Velik broj citata može primjerice odražavati sudjelovanje u velikim suradnjama, ali ključno je procijeniti originalnost i važnost pojedinačnog doprinosa. Treba odrediti i rang časopisa, što ovisi o znanstvenom području i broju istraživača u njemu – rekao je Paar.
Što o citiranosti, što vlastitoj, što drugih kolega, kažu drugi hrvatski znanstvenici, sveučilišta i druge institucije, pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.