U odnosu na prošlu godinu javna uprava zabilježila je rast prosječne bruto plaće za čak 26 posto, dok su plaće u obrazovanju rasle za 24 posto.
Financije, energetika i javni sektor imaju najveće plaće! Pokazali su to statistički podaci o prosječnim neto i bruto plaćama koje je objavio Državni zavod za statisku (DZS), prema kojima ispada je uz dva sektora koji uvijek prednjače po visini plaća, sada na visokom trećem mjestu po visini primanjima javni sektor odnosno javna uprava, sektor obrazovanja i zdravstveni sektor. Zaposleni koji plaće primaju iz proračuna imali su tako u drugom tromjesečju, pokazuju podaci DZS-a, veća primanja od svih ostalih gospodarskih sektora.
Statistički podaci objavljeni krajem prošlog mjeseca tako navode da je prosječna mjesečna bruto plaća u Hrvatskoj za žene u trećem tromjesečju iznosila je 1.794 eura, dok je za muškarce bila nešto viša, 1.859 eura. No, iza ovih prosjeka kriju se značajne razlike među sektorima.
Financijske djelatnosti i osiguranje prednjače s prosječnom bruto plaćom od 1.700 eura, dok sektor opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom bilježi prosjek od 1.555 eura. Javna uprava i obrana, uz obvezno socijalno osiguranje, također su u vrhu, s prosječnim bruto iznosom od 1.740 eura. U odnosu na prošlu godinu javna uprava zabilježila je rast prosječne bruto plaće za čak 26 posto, dok su plaće u obrazovanju rasle za 24 posto.
Privatni sektor daleko iza
Za razliku od ovih industrija, sektori dominantno vezani uz privatni sektor značajno zaostaju. Građevinarstvo ima jednu od najnižih prosječnih bruto plaća, oko 1.050 eura, dok sektor ugostiteljstva i turizma bilježi slične iznose. Trgovina, koja je također jedan od većih sektora po broju zaposlenih, ima prosječnu bruto plaću od 1.184 eura. Unatoč blagim povećanjima, rast plaća u privatnom sektoru ne prati dinamiku javnog sektora niti industrija s visokom dodanom vrijednošću, što stvara sve izraženiji jaz na tržištu rada.
Ove brojke jasno pokazuju podijeljenost tržišta rada u Hrvatskoj. S jedne strane su sektori s visokim plaćama, većinom vezani uz državu i javni sektor ili industrije s velikim kapitalnim ulaganjima, dok se privatni sektor suočava s pritiskom da zadrži radnu snagu uz znatno niže prosječne plaće.