Nije pitanje država ili tržište, već kako država usmjerava tržište

Nitko nije mogao naslutiti da će samo dva mjeseca nakon Liderova teksta o postkejnzijancima svijet zaglaviti zaključan i tako stvoriti potpuno novo značenje države u ekonomiji. Definiciju/naziv ovoga što otad živimo (zasad) još nemamo. Tekst se (iste autorice), u vrijeme prevladavajućega narativa takozvanog neoliberalizma, bavio pobrojavanjem postkejnzijanaca, njihovih ideja i razloga vjere u državu kao 'korektiva slobodnome tržištu'. Dvadesetak tada pobrojenih ekonomista bili su i tada, a i danas su, kritičari države (nekih, doduše, više nema među nama), ali ne zato da joj smanje udjel, nego da joj poboljšaju performanse.

Država se u međuvremenu, ne samo domaća nego i globalna, kapilarno proširila do neslućenih dubina, suzivši 'slobodno tržište' tek na knjišku ideju Adama Smitha. Je li njegova ideja ikada bila živa ili smo cijelo vrijeme živjeli ortački (crony) kapitalizam, i o tome smo pisali pa nećemo ponavljati.

Da, u međuvremenu su se dogodili i tehnologija i digitalizacija i AI i zeleno 'trčanje', posljedično i nov razlog za još malo državne regulacije, no složit ćemo se da je pet godina nakon pojave COVID-19 svijet potpuno drukčije mjesto. Ne posve ugodno. Mnogi će reći da su kapitalizam i vječiti rast nužno trebali resetiranje, jer su ga zemlje na čijim je leđima rastao (Kina) porazile – državom. Stoga smo provjerili kako danas dišu neki od tih postkejnzijanaca, i to u doba u kojemu mašemo carinama, ratovima, ucjenama, sirovinama, energentima. Svime, samo ne slobodnim tržištem. Ili bilo kojim drugim slobodama.

Država, ali razvojna država

Željko Garača, professor emeritus splitskoga Ekonomskog fakulteta, veli da su se tektonski geopolitički, geoekonomski i tehnološki poremećaji nazirali već prije dvadesetak godina, postali su jasni tijekom pandemijske krize, a danas se događaju ubrzano i nepovratno.

– Svjetski hegemon gubi dominantnu poziciju, žestoko se i kaotično tomu opire, a novi akteri sve odlučnije ulaze na globalnu scenu, mijenjajući uvjete igre novim oblicima udruživanja i suradnje. Europa je u izrazito nezavidnoj poziciji. Reagirajući defenzivno i često protivno vlastitim interesima, ulazi u neprijateljske odnose s ključnim gospodarskim partnerima, trpeći ozbiljne ekonomske posljedice. Unutar EU-a dodatno eskaliraju unutarnje podjele. Poslušnost prema transatlantskom partneru nadjačava racionalnu procjenu nacionalnih i europskih interesa, što rezultira politikama koje vode samodestrukciji. Čak i kad se pokuša usprotiviti i braniti svoje interese, to ne izgleda uvjerljivo. Stupanj neizvjesnosti toliko je visok da čak i realistični prijedlozi mogu zvučati utopijski. No to ne znači da ne treba iznositi prijedloge i u tom smislu postkejnzijanska perspektiva nudi najviše. Ali ne treba svaki oblik intervencionizma poistovjećivati s Keynesom.

Danas se svaka državna potrošnja, recimo ulaganje u vojnoindustrijski kompleks, proglašava kejnzijanizmom. Ta praksa vodi prema takozvanome militantnom kejnzijanizmu, napuhavanju sigurnosnih izazova kako bi se opravdala ulaganja koja samo privremeno podižu BDP, ali dugoročno oduzimaju resurse sektorima ključnima za razvoj. Upravo je zato nužno jasno razgraničiti oblike državne intervencije.

Hrvatska, kao i većina manjih, otvorenih i strukturno zaostalih ekonomija, ne treba kejnzijanstvo koje se svodi na potrošnju radi potrošnje, već strukturni kejnzijanizam, sustavnu i dugoročnu intervenciju države u ključna razvojna područja, kako bi se potaknule sektorske transformacije i unaprijedila proizvodnja, a ne samo potražnja. Strukturni kejnzijanizam podrazumijeva aktivnu državnu politiku usmjerenu prema oblikovanju tržišnih struktura industrijskom politikom, razvojnom infrastrukturom, tehnološkim napretkom i obrazovanjem. Umjesto pasivnoga čekanja tržišnih signala država postaje arhitekt dugoročne strategije. Takav je pristup posebno važan za zemlje poput Hrvatske koje ne mogu konkurirati veličinom tržišta ili masivnim ulaganjem u istraživanje i razvoj, ali mogu razviti specijalizirane niše koordiniranom državnom i privatnom inicijativom – poručuje Garača.

Postoji li još uvijek kapitalizam Adama Smitha, kakvo je tržište danas ako nije slobodno, koja je uloga države te što o svemu tomu kažu drugi stručnjaci pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.