Kako bi pripremile studente za buduće karijere, obrazovne institucije morat će pronaći načine kako im usaditi što je moguće više mekih vještina. Pred velikim su izazovima. Stubokom se mijenja uloga roditelja, a i učitelja
Svijet se mijenja pa kažu da se mora promijeniti i način na koji učimo. Dugo je obrazovanje podrazumijevalo da velik dio svojih ranih godina provedemo sjedeći u učionici i upijajući nove informacije kako bismo ih nekad poslije mogli pametno upotrijebiti. U školskim klupama učilo se od pamtivijeka pa do pandemije koja je sve stubokom promijenila. I prije nje govorilo se o učenju na daljinu, npr. videopozivom, internetom i s pomoću svih novih tehnoloških čuda, no u praksi je to bilo teško izvedivo za profesore, a posebno za učenike i studente. Možda te prilagodbe nije bilo jer se sve dogodilo prilično brzo, zato nije bilo vremena za dublja promišljanja kako taj način učenja približiti učenicima koji su pred ekranima ipak bili naviknuti raditi neke druge stvari.
Povratak u učionice
Nasreću, nije dugo trajalo, brzo su se vratili klasični načini učenja u učionici.
– Učenje na daljinu koje smo uveli u vrijeme pandemije bilo je rješenje u nuždi i poslužilo je svrsi, ali zasigurno nije moglo dati rezultate koji bi bili posve zadovoljavajući. Naime, bilo je to ad hoc rješenje koje je većinom podrazumijevalo održavanje videopredavanja uživo. Da bismo mogli govoriti o učenju na daljinu u cijelosti, moramo znati da ono sadržava i mnoge druge mogućnosti osim videopredavanja, velik broj mogućnosti distribucije sadržaja i komunikacije koje nude napredne platforme za učenje na daljinu. Učenje na daljinu ima budućnost ako bi se primjenjivalo kao potpuno osmišljeno rješenje. Prednost mu je to što svima omogućuje pristup programima učenja koji im nisu dostupni lokalno – kaže dekan Ekonomskog fakulteta u Osijeku Boris Crnković.
Procjenjuje se, navodi dekan Crnković, da će učenje na daljinu rasti po stopi od petnaest posto na godinu. Misli da će se ono primjenjivati ponajprije na višim razinama obrazovanja i u cjeloživotnim programima. U osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju ljudski je kontakt ipak nezamjenjiv jer ona sadržavaju i odgojnu komponentu koju je u učenju na daljinu doista teško postići.
Cijeli život
Ipak, današnja brzina promjena znači da ono što smo naučili danas možda već sutra neće vrijediti. Tomu ne pomažu ni srednje škole, pa ni fakulteti, koji često imaju zastarjele programe pa se, primjerice, na tehničkom spominju diskete, koje su mladima posve apstraktan pojam, ili na novinarstvu, recimo, model spojenih posuda, koji treba znati samo da bi se dobila dvojka na ispitu. I dok se programi jako polako usklađuju s vremenom u kojem živimo, obrazovni trendovi i tehnologija napreduju velikom brzinom pa se iz godine u godinu mijenjaju, prilagođavaju, napreduju. Učenje se mora promijeniti, govore stručnjaci, zato prihvaćanje novih tehnologija i koncepata kao što je, recimo, cjeloživotno učenje dolaze u prvi plan.
Crnković napominje da se zasigurno može prepoznati mnogo trendova, ali navodi cjeloživotno učenje kao jedan od dva glavna koja će obilježiti iduće razdoblje.
– Prvi trend, ne samo u idućoj godini nego općenito u budućnosti, svakako je cjeloživotno obrazovanje. Iako smo svjedoci da je tržište rada vrlo dinamično i promjenjivo godinama, pa i desetljećima, ta se dinamika i promjenjivost u vremenu četvrte industrijske revolucije sve više ubrzavaju. Procjenjuje se da će i do pedeset posto današnjih poslova u budućnosti nestati zbog digitalizacije i automatizacije. Širom primjenom umjetne inteligencije taj će broj zasigurno biti i mnogo veći, što nužno znači i da će nove vještine biti potrebne i onima koji tek ulaze na tržište rada, ali i svima koji već jesu na njemu – objašnjava Crnković.
Dodatno usavršavanje
Svi oni koji žele ostati konkurentni na tržištu rada morat će se stalno obrazovati, a to obrazovanje može biti usmjereno prema dodatnom usavršavanju na području na kojem je netko već prije stekao formalno obrazovanje, ali i, s obzirom na sveprisutnu interdisciplinarnost i multidisciplinarnost, u sasvim novim područjima.
– To se može, kad je u pitanju visokoškolsko obrazovanje, provoditi na dva načina: specijalističkim poslijediplomskim studijima koji bi trajali semestar ili dva ili mnogo kraćim, recimo dnevnim, tjednim, mjesečnim, fleksibilnijim programima cjeloživotnog obrazovanja koje fakulteti mogu nuditi. Na visokoobrazovnim institucijama obveza su i prilika da prepoznaju potrebe i izrade konkurentne programe. Ti se programi mogu izraditi u suradnji s poslodavcima i u skladu s njihovim konkretnim potrebama. Kao primjer naveo bih program cjeloživotnog obrazovanja Upravljanje ljudskim potencijalima u IT-u koji smo na Ekonomskom fakultetu u Osijeku razvili u suradnji s udrugom Osijek Software City za njezin rukovodeći kadar – ističe.
Drugi glavni trend koji navodi dekan osječkog Ekonomskog fakulteta jest uključivanje tzv. mekih vještina u obrazovanje, posebno ono visokoškolsko.
I prema najnovijem izvješću ‘Future of Jobs‘ Svjetskog ekonomskog foruma, neke od najvažnijih vještina budućnosti kreativno su i analitičko mišljanje, fleksibilnost, motivacija, samosvijest, znatiželja, empatija, aktivno slušanje, liderstvo te društveni utjecaj. U Forumu očito predviđaju da će u budućnosti tržište trebati samosvjesne, ambiciozne, znatiželjne i kreativne osobe koje će tražiti nove prilike, znati analizirati i rješavati probleme, ali i koje će moći surađivati u timu i pokazati liderske vještine da bi vodile timove. Radi što bolje pripreme studenata za buduće karijere obrazovne će institucije morati pronaći načine kako svojim studentima omogućiti razvoj što više mekih vještina. Razvoj tih vještina treba uključiti u sve kurikule, ali i ponuditi u obliku cjeloživotnog obrazovanja.
Mahniti tehnološki tempo
Tehnologija preuzima prvenstvo i u društvu i u učenju te stjecanju novog znanja. Već se polako integrira u obrazovni sustav, ali u bližoj budućnosti to će se mahnito ubrzati. Veličina tržišta e-učenja premašila je 315 milijardi dolara 2021., a predviđa se da će rasti za 20 posto na godinu od 2022. do 2028. Taj obrazovni trend ima mnogo prednosti i nedostataka za nastavnike i ustanove jer tjera učitelje da promijene način na koji poučavaju. Internetska priroda tih tečajeva također može poboljšati sposobnost nastavnika da ponude prilagodbe za različite stilove učenja. Napredni učenici mogu dobiti dodatne resurse za učenje i izazove koji će ih potaknuti da uđu dublje u gradivo ne prekidajući ostatak sata i druge učenike. Taj način učenja omogućuje fleksibilnost, ali, kao što smo naveli, donosi i mnogo izazova. Jedna je od tehnoloških novosti u učenju i gejmifikacija, odnosno uvođenje načela igara u okružje koje nije izravno povezano s igrama, u ovom slučaju u učenje.
Uvođenje umjetne inteligencije, skupova velikih podataka (big data), tehnologije oblaka, IoT-a, mobilnog učenja i VR-a ima potencijal obogatiti gejmificirano učenje. Istraživanja pokazuju da gejmifikacija stvara dopamin u mozgu, zbog čega je učenje ugodnije i lakše. Također povećava izglede za praktičnu primjenu obrazovnih koncepata jer potiče učenike da upotrijebe maštu za rješavanje problema ili dovršavanje zadataka. Naravno da je neizbježna i umjetna inteligencija, koja se uvlači u sve pore poslovnog života, a u budućnosti i obrazovnoga, što će značiti još jednu promjenu načina učenja. Crnković navodi da mnogi nisu svjesni da umjetnu inteligenciju svi već sada svakodnevno upotrebljavamo.
– Kao najjednostavniji primjer naveo bih automatsko ispravljanje pogrešaka dok pišemo poruke na mobitelu. Međutim, kao i svaka druga tehnologija, umjetna inteligencija dodatno se razvija i zauzimat će sve veću ulogu u našim životima, pa tako i u obrazovanju, koje će se zbog toga u budućnosti mijenjati. Jedan od primjera njezine primjene u obrazovanju jest u analizi navika učenja i rezultata učenika i studenata. Umjetna inteligencija na grupnoj razini i posebno na pojedinačnoj može prepoznati u što treba uložiti dodatan napor i tako sugerirati učiteljima promjene u nastavnom procesu – objašnjava.
Još jedan trend koji je zaživio posljednjih godina jest mikroučenje, što je, zapravo, posljedica sve kraće učeničke usredotočenosti i strpljenja, zbog čega se učenicima nude kraće i brže lekcije koje su, kažu, vremenski vrlo učinkovite. Crnković ističe da je to trend koji će se sigurno nastaviti.
– Nove tehnologije utječu na mogućnost zadržavanja pozornosti učenika i studenata, zbog toga je pred učiteljima i profesorima izazov kako tu pozornost zadržati. Zato prenošenje znanja treba biti prilagođeno, a mikroučenje je jedan od načina. Usto sadržaji koji se nude moraju biti zanimljivo vizualno prikazani i iza sebe imati zanimljivu priču – objašnjava Crnković.
Promjena uloga
Uz napredak obrazovne tehnologije, slabiju pozornost i koncentraciju najmlađih pitanje je kako će obrazovni sustav izgledati u bližoj budućnosti. Napredak tehnologije uvijek donosi i nove mogućnosti.
– U obrazovnom sustavu te se mogućnosti iskazuju na dva načina. Prvi je sveopća dostupnost informacija, a drugi je razvoj novih alata za podršku u učenju kako bi se studentima omogućili različiti načini stjecanja znanja i vještina. S obzirom na to već se sada mijenja, a u budućnosti će se zasigurno i više promijeniti uloga obrazovnog sustava. Učenici i studenti već danas uz te alate mogu samostalno otkrivati gotovo neograničene količine znanja, za to im više nisu potrebni profesori i učitelji. Zbog toga će se mijenjati njihova uloga, oni više neće na klasičan način prenositi znanje. Bit će neka vrsta potpore i moderatora koji će učenicima i studentima pomagati da razumiju kako učiti, kako nalaziti informacije, kako se koristiti raspoloživim alatima, ali, što je najvažnije, kako povezivati i analizirati informacije te ih kritički vrednovati. Izazov pred kojim je obrazovni sustav zasigurno je golem – zaključuje dekan Crnković.