Opskrbni lanci, kao važna karika svjetskoga gospodarskog života, rekli bismo glavna arterija bez koje se ne može, neće biti lišeni pravila ESG-a koja je Bruxelles uveo za kompanije. No tu je problem, jer kako kontrolirati poslovne partnere, osobito one iz trećih zemalja koje nisu pod izravnim okriljem tih europskih pravila?
Ernest Vlačić, sveučilišni profesor u zemlji i inozemstvu, partner-suosnivač razvojno-istraživačke organizacije NOVAMINA Centar inovativnih tehnologija, kaže da je važno razmotriti nekoliko ključnih čimbenika: due diligence, usklađenost s propisima, održivost, transparentnost i upravljanje rizicima. Najvažnije je ustanoviti je li poslovanje partnera usklađeno s propisima, a nad takvim se dobavljačima preporučuje provesti prikladno dubinsko snimanje poslovanja.
Dužna pažnja
Kao putokaz može pomoći i njemački Zakon o dužnoj pažnji u lancu opskrbe, koji se počeo primjenjivati od siječnja 2023. godine. Prema njemu sve domaće kompanije koje su u lancima dobavljača njemačkih poduzeća moraju uspostaviti menadžment rizika kojim će se ispuniti niz zahtjeva na polju zaštite ljudskih prava i ekologije. A sve je to poželjno činiti dubinskom provjerom te upravljati rizicima uz pomoć planova za nepredviđene situacije, kao i inzistiranjem na transparentnošću u lancu opskrbe kako bi se osigurala sljedljivost proizvoda i materijala. Takva praksa svakako može pomoći u identificiranju i smanjenju rizika povezanih s neetičkim praksama ili neadekvatnim radnim uvjetima.
U B2B odnosu, nastavlja Vlačić, esencijalno je jasno definirati očekivanja, standarde i potencijalne sankcije ili penale za neusklađenost u ugovorima. Ako je primjenjivo, tvrtke trebaju redovito provoditi revizije uz pomoć trećih strana kako bi osigurale kontinuiranu usklađenost s uspostavljenim standardima i propisima.
– Podravka je implementirala program odgovornog poslovanja s dobavljačima, koji uključuje kodeks ponašanja dobavljača. Njime zahtijeva da se pridržavaju strogo definiranih pravila koja pokrivaju aspekte kao što su radni uvjeti, zaštita okoliša i poslovna etika. Podravka također provodi redovite preglede i audite svojih dobavljača kako bi osigurala poštovanje postavljenih standarda. I napokon, kao društveno odgovorna organizacija Podravka surađuje sa svojim dobavljačima na projektima održivosti, uključujući smanjenje emisija i recikliranje materijala – priča Vlačić.
Faze razotkrivanja
Zanimljiv primjer navodi i vlasnik i direktor konzultantske tvrtke Logiko Antonio Zrilić. Riječ je o QualityTradeu, prvoj na svijetu platformi za traženje dobavljača koji imaju ISO certifikat, koji je razvila australska startup-tvrtka QualityTrade Pty Ltd. Zrilić veli da više od 1,65 milijuna tvrtki širom svijeta posjeduju takve certifikate. No trenutačno je, dodaje, kupcima teško pronaći nove dobavljače izvan svoje mreže kojima mogu vjerovati.
– Kupci koji traže dobavljače putem interneta često su usmjereni na niskokvalitetne ili lažne tvrtke. Također ne postoji način da se tvrtke lako pregledaju u odnosu na etičke standarde, stoga kupci mogu biti nesvjesno izloženi niskim standardima radnog mjesta, dječjem radu i lošim praksama zaštite okoliša. Objedinjavanjem certificiranih tvrtki kupcima je lakše pronaći i trgovati s tvrtkama kojima mogu vjerovati. Stoga dobivaju bolja iskustva i razvijaju kvalitetnije i usklađenije lance opskrbe, a vrijednost koju dobivaju dobavljači su potencijalni klijenti – objašnjava Zrilić.
Koje onda korake poduzeti i kakvi alati pomažu da se otkrije koliko tko poštuje europske ESG standarde te kakav utjecaj ima? Zrilić kaže da se koraci za otkrivanje poštovanja ESG standarda mogu podijeliti na faze. U prvoj prikupljamo podatke putem financijskih izvješća, izvještaja o održivosti, neovisnih revizorskih izvještaja te izvještaja revizorskih kuća koje procjenjuju ESG prakse tvrtki. U drugoj slijedi analiza i ocjenjivanje upotrebom standardiziranih okvira kao što su Global Reporting Initiative (GRI), Sustainability Accounting Standards Board (SASB) i Task Force on Climate-related Financial Disclosures (TCFD). Zatim, u trećoj na red dolazi kvantitativna ocjena sustavima ocjenjivanja poput MSCI ESG Ratingsa, Sustainalyticsa ili FTSE4Gooda da bi se dobile kvantitativne ocjene ESG performansi, i na kraju treba napraviti kvalitativnu analizu posjetom potencijalnim ili trenutačnim partnerima te intervjuima s ključnim dionicima (menadžmentom, zaposlenicima, kupcima) kako bi se dobio uvid u stvarne prakse i percepcije.
Nužna dorada standarda
Iskustva logističkih tvrtki također mogu pomoći kako ‘natjerati‘ opskrbne lance da poštuju ESG. Ana Soldo, direktorica prijevozničke tvrtke Quehenberger Logistics, kaže da im je u fokusu ekološka održivost – kontroliraju potrošnju goriva i rezultirajuće emisije, a cijela međunarodna flota sastoji se od vozila s normom Euro-6, što smanjuje emisije CO₂ za dvije trećine te ujedno omogućuje uspostavljanje dugoročnog plana za smanjenje emisija.
– Naša suradnja s EcoVadisom, platformom za održivi razvoj, još je jedan bitan doprinos održivoj logistici. Procjena stvaranja otpada u svim europskim skladištima i u radionicama provodi se u sjedištu organizacije u Strasswalchenu, a temelj je za što kvalitetnije gospodarenje otpadom unutar kompanije. Na našim skladištima upotrebljavaju se viličari s litij-ionskim baterijama, a LED rasvjeta u novim prostorima te pri popravku i zamjeni postojeće rasvjete. Radi što ekonomičnije i ekološki optimalne potrošnje konstantno nadziremo tržišno ponašanje energenata nužnih za rad i održavanje prostora – nabraja Soldo.
No ona ističe i problem trenutačne standardizirane metrike. Naime, kako bi se ostvario cilj transparentnosti i podizanja svjesnosti i odgovornosti kompanija prema društvu i okolišu u kojem djeluju, nužno je standarde doraditi jer u ‘ESG izvještavanju, kao i u bilo kojem drugom izvještavanju, interpretacija rezultata ne smije biti subjektivna. Trenutačno je segment analize i plasiranja podataka nejasno postavljen, što tvrtkama s jedne strane omogućuje zadovoljavanje regulativnih normi, ali i ostavlja prostor za manipulaciju rezultatima kojima se tvrtka predstavlja potencijalnim ulagačima i klijentima.‘ O tome se, inače, već dulje govori.
Postupak odobravanja
Član Uprave Cargo-partnera Zoran Starčević kaže da ta tvrtka nastoji dobro upravljati svojim dobavljačima usluga, a riječ je o pomorskim, cestovnim i avioprijevoznicima. Napominje da se Cargo-partner inače vodi globalnim direktivama koje su važeće za sve, ne samo za članice EU-a i imaju najstrože zahtjeve. Riječ je, primjerice, o Pravilima ponašanja u poslovnom svijetu i Pravilima ponašanja za dobavljače u vidu zaštite okoliša i održivosti. Osim toga, vrlo je važan i QHSE (Quality, Safety & Health, Environment), a riječ je o politici tvrtke te uz nju povezanima strategiji i ciljevima, koji obuhvaćaju jednim dijelom i Cargo-partnerov ESG program.
– Naši dobavljači prolaze proces odobravanja i evaluacije prema procesima koji su jednaki za sve lokacije Cargo-partnera. Osim navedenog, strankama preporučamo i nudimo ‘zelene proizvode‘, odnosno načine transporta koji su manje štetni po okoliš, dobavljačima nudimo opcije goriva koje nisu fosilnog podrijetla (SAF, zemni plin…) te gdje god je moguće prelazimo na solarnu energiju – objašnjava Starčević.
U B2B biznisu tvrtke naručitelji ili isporučitelji robe imaju svoja iskustva, ali se i uče najnovijim pravilima koja su uspostavljena zadnjih godina. Naveli smo primjer Podravke, a u tvrtki Tokić usko surađuje s jednom od vodećih svjetskih revizorskih kuća, dok priprema za prvo izvještavanje o održivom poslovanju, ekologiji i zaštiti društva, koje će uslijediti nakon 2025. godine, podrazumijeva i neke operativne aktivnosti.
– Odnose s dobavljačima tvrtka Tokić gradi prateći dinamiku europskog tržišta, dobavljača, distributera i voznog parka. Razvijanje poslovanja, pogotovo u proteklih nekoliko godina, podrazumijevalo je ponajprije sigurnost i čuvanje opskrbnih lanaca, što je u kombinaciji s rizikom i cijenom transporta skinulo fokus s dobavljača iz trećih zemalja. Najveći dobavljači Tokića su upravo vodeći europski brendovi, ponajviše njemački, a privatna robna marka TQ, koja je i najprodavanija domaća automobilska robna marka, također se ponajviše zasniva na dobavljačima s područja Europe – poručuju.
Politika odabira
U Grupi Pivac kažu da je integrirani sustav upravljanja na razini grupacije organiziran sukladno Politici kvalitete, sigurnosti hrane i zaštite okoliša. Riječ je o dokumentu kojim su definirane smjernice za kontinuirano unapređivanje kvalitete i zdravstvene ispravnosti proizvoda, jačanje zadovoljstva kupaca te održiva poslovanja i smanjivanja negativnog utjecaja na okoliš. Primjerice, velika se pozornost pridaje odgovornom upravljanju otpadom i otpadnim vodama, racionalnom korištenju najboljih i okolišno najprihvatljivijih izvora energije, sirovina i ambalažnih materijala te gospodarenju otpadom uza stalnu prevenciju negativnog utjecaja na okoliš.
– Što se tiče poslovanja s dobavljačima, najveći dio robe i usluga nabavljamo na tržištu Europske unije, pri čemu kod odabira partnera procjenjujemo njihovo poslovanje u kontekstu zadovoljavanja ESG standarda. Kao kvalifikacijskim kriterijima pri odabiru dobavljača vodimo se posjedovanjem relevantnih certifikata – poručuju iz Grupe Pivac.
Dakle, opskrbni lanci morat će se prilagoditi briselskim pravilima, a to znači ne samo dobavljači, nego svi unutar opskrbnog lanca. Iako postoje još uvijek neke nedoumice u vezi s tim kako ta pravila primijeniti, više nema povratka i svi se moraju uključiti.