Plenković bi da mu poslodavci pomognu dići inflaciju, a HNB spustiti

Imao je predsjednik Vlade zaista impresivna dva tjedna iza sebe, barem kad je u pitanju pokazivanje sve raskoši svog nepoznavanja osnova ekonomije. Manje je sada važno što je Andreja Plenkovića potaknulo na svojevrsnu objavu rata poduzetnicima, odnosno suflira li mu tko te ready-made parole ili je pak odlučio sâm pokazati što sve ne zna. Važnije je koliko je u svojoj nesuvislosti samouvjeren, decidiran i opasan za ekonomiju koja juri prema 'grčkom scenariju' (ovisnost o europskoj lovi, nekretninama, građevinarstvu i turizmu upotpunjena nerealnim napucavanjem osobnih dohodaka). Nakon što je tjedan prije iznenadio poslovnu zajednicu svojim prozivkama HNB-a i privatnog sektora za inflaciju i nedovoljnu socijalnu osjetljivost u Saboru, ovoga je tjedna nastavio u sličnom tonu, glatko odbacivši zahtjev Hrvatske udruge poslodavaca da se povećanje minimalne plaće zamrzne. Povećanje je simbolično (s 970 na 1050 eura na mjesec, ali u bruto iznosu) i neće nikomu tko prima minimalac povećati kvalitetu života, ali ​znakovito je u kontekstu premijerova neprijateljskog stajališta prema privatnom sektoru. Novca u privatnom sektoru ima, poručuje Che Plenković, samo ga valja otrgnuti iz ruku gramzivih poslodavaca i dati radnicima. Vezu između suludog povećanja plaća u državnoj režiji i inflacije ekonomski entuzijast Plenković uopće ne vidi, nego još proziva HNB zbog nedovoljnog djelovanja na njezinu smanjenju.

Drugim riječima, pumpa inflaciju dijeljenjem love, uvjerava ljude da im je sjajno, pa tako i na psihološkoj razini potiče ionako previsoku potrošnju, a onda se pita zašto HNB ne zauzdava njegovu inflaciju. Na stranu sad što Plenkoviću, očito, nitko nije objasnio da je uvođenjem eura HNB postao filijala Europske središnje banke i da ne može voditi vlastitu monetarnu politiku čak i da želi. Makroprudencijalne mjere, recentno stezanje uvjeta kreditiranja, imaju ograničen doseg. Ima još nelogičnosti u ekonomskim tumaranjima premijera, koji svugdje vidi krivce osim u ogledalu. Recimo, kakvog smisla ima Vladino reguliranje cijena niza proizvoda ako istodobno kontinuirano i agresivno povećava dohodak kućanstava direktno i indirektno (kad povećate plaće zaposlenima u javnom sektoru, prisiljavate i privatni da vas prati), povećavajući potražnju za tim istim reguliranim proizvodima, što onda uzrokuje visoku stopu inflacije? Dakle, ne samo da je njegova politika jedan od ključnih generatora inflacije nego je sâm gasi i pita se zašto mu u pomoć ne priskoče drugi. Da zaokruži taj ekonomski tour de force, Plenković proziva poslodavce za nedovoljno dizanje plaća radnicima kako bi dohodak kućanstava bio još veći, a onda i stopa inflacije, pa da onda njegova vlada to pokuša smanjiti. I još pita HNB da uskoči. Ako vas sad već boli glava, to je razumljivo. Količinu nelogičnosti u promišljanjima premijera i onih koji ga savjetuju nije nimalo lako pratiti, ali pokušat ću pojednostaviti. Premijer digne inflaciju povećanjem plaća. Premijer smanji inflaciju reguliranjem cijena. Premijer traži poslodavce da mu pomognu povećati inflaciju. Premijer traži HNB da mu pomogne smanjiti inflaciju. Šta nije jasno?