Pljačka od 200 milijuna eura: Lažna bolovanja između vojaka Švejka, kvake 22 i burnouta

Bogati starac Argan troši golem novac na liječnike, a oni iskorištavaju njegovu hipohondriju. Za razliku od naslovnog lika Molièreova ‘Umišljenog bolesnika‘ hrvatski ‘argani‘ na liječenje ne troše svoj, nego tuđi, odnosno javni novac, i tako potkradaju sve porezne obveznike i poslodavce. Razmjeri te pljačke usporedivi su s prošlogodišnjom plinskom aferom u Ini, teškom više od milijarde kuna.

Svakomu 13 dana bolovanja

Svi zaposlenici u Hrvatskoj lani su na bolovanju proveli više od 21 milijun dana, odnosno 57.534 godine! To znači da je svatko od milijun i pol zaposlenih bio – u prosjeku – 13 dana na bolovanju. Usporedbe radi, u bolničkim posteljama ili na kućnom liječenju cijele godine bio je grad veličine Pule i Lipika zajedno, odnosno, izvan stroja su bili svi radno sposobni stanovnici Šibensko-kninske županije.

Država je prošle godine za bolovanja (dulja od 42 dana) isplatila oko 217 milijuna eura. Prema HUP-ovoj procjeni, trošak tvrtki za bolovanja (kraća od 42 dana) bio je oko 400 milijuna eura. Zgromio me podatak iz HRT-ova ‘Dnevnika‘ da je čak 31 posto bolovanja – lažno. Umišljeni bolesnici državu su prošle godine stajali 67 milijuna eura, a poslodavce još 124 milijuna; sve skupa više od 190 milijuna eura, odnosno oko milijardu u pol kuna!

HZZO-ovi kontrolori u prva tri mjeseca u 9532 provjere otkrili su 2965 neopravdanih, odnosno lažnih bolovanja. Optimizam bi valjda trebao ulijevati trend – u 2021. otkriveno je 35 posto lažnih bolovanja, prošle godine 33 posto, a sad smo se, eto, popravili na ‘samo‘ 31 posto.

Sankcije za lažna bolovanja trebali bi snositi liječnici obiteljske medicine, koji bolovanja otvaraju, i to u obliku novčane kazne ili oduzimanja licencije za rad. Međutim, ne sjećam se (pa ni uz pomoć novinskih arhiva i umjetne inteligencije) da je neka od takvih sankcija dospjela u javnost. Usprkos tomu obiteljski liječnici s vremena na vrijeme otklanjaju prozivke i tvrde da nisu proizvođači lažnih bolovanja. Navode i druge razloge za prekomjerna izbivanja s posla, poput dugotrajnih vještačenja za radnu sposobnost, te preduga čekanja na dijagnostiku jer mnoga zdravstvena stanja zahtijevaju i opsežne zdravstvene pretrage i obrade.

Prijete duševni poremećaji

S druge strane, plave kuverte u sustavu zdravstvene skrbi postale su opće mjesto. Hrvatsko zdravstvo tako je na rang-listi percepcije korupcije odmah iza političara i dužnosnika te policije, carine, sudova i inspektora. Prema istraživanju Eurobarometra od prije godinu dana, 45 posto od 996 ispitanika u Hrvatskoj misli da su davanje i primanje mita te zloporaba ovlasti u svrhu osobne koristi rašireni u zdravstvu. Osim za prekoredni pregled, kiruršku intervenciju ili hospitalizaciju, dio te percepcije odnosi se i na mito za otvaranje bolovanja.

U Hrvatskoj se najčešće umire od bolesti cirkulacijskog sustava, zloćudnih tumora, šećerne bolesti i COVID-19. Statistika će reći da su najčešće bolesti hipertenzija, kronične plućne bolesti, COVID-19 i šećerna bolest, a najčešći razlozi za otvaranje bolovanja COVID-19, ozljede i – duševni poremećaji. I dok je u prva dva slučaja sve jasno, tako visoki plasman dijagnosticiranja duševnih poremećaja kao razloga za otvaranje bolovanja navodi na sumnje.

Naime, riječ je o bolestima koje je ponekad teško dokazati. Većina onih koji su pred vojnom komisijom željeli izbjeći služenje vojnog roka u nekadašnjoj JNA pozivali su se upravo na takve dijagnoze. I prostodušnog vojaka Švejka komisija je proglasila ludim/blesavim, ali je ipak završio u Prvome svjetskom ratu. Istu temu varirao je i Joseph Heller u romanu ‘Kvaka 22‘. Riječ je o ‘kvaki‘ iz Drugoga svjetskog rata prema kojoj će vojni liječnik kući pustiti samo luđake, ali onaj tko je lud ne može zatražiti povratak jer bi to značilo da je zapravo zdrav.

Zašto izgaraju nove generacije

Hrvatsko zdravstvo, ruku pod ruku sa suvremenim globalnim trendovima, kao da nastavlja tradiciju Hašeka i Hellera. Nova kvaka 22 je – burnout, odnosno izgaranje. To je, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, rezultat kronična stresa na radnome mjestu i pokazuje se kao osjećaj povećane iscrpljenosti, negativnosti i smanjene učinkovitosti.

Nekad je onaj tko je imao mnogo posla govorio ‘radim kao lud‘, što je bilo normalno za mlade zaposlenike koji puni elana i ambicija traže svoje mjesto u kompanijskoj hijerarhiji. Današnja mlada generacija izgara. Ostat će dio urbane legende da je jedan od prvih tekstova na tu temu u Hrvatskoj napisao novinar koji nikad nije izgarao na poslu.

Šalu na stranu, riječ je o problemu na koji upozoravaju i liječnici: – Dobro plaćeni i motivirani radnici rjeđe su i kraće na bolovanju. Ljudi koji sagorijevaju na poslu, koji su iscrpljeni, čiji su kompenzacijski resursi potrošeni, koji nemaju snage raditi sve češće su u našim ordinacijama – rekao je za HRT liječnik obiteljske medicine dr. Milan Mazalin i poručio poslodavcima koji imaju visoke stope bolovanja da prije svega pokušaju analizirati situaciju u vlastitoj tvrtki te da će tu naći uzroke mnogih problema i, poprave li situaciju, možda će se i stope bolovanja smanjiti.

Ima u tome podosta istine. I današnji ritam života (i rada) znatno je žešći nego prije nekoliko desetljeća, a sa skraćivanjem svih ciklusa kraći je i ciklus (očekivanog) napredovanja u karijeri. Stoga je burnout danas prisutniji. Naravno, niti je izgaranje jedini problem (s bolovanjima) niti sve tvrtke mogu radna mjesta pretvoriti u lunaparkove. Međutim, lažna bolovanja bila bi manji problem kad bi država preuzela veću odgovornost.

Naime, sva bolovanja do 42 dana idu na teret poslodavaca, a oni nemaju nikakav instrument kontrole, koja je u rukama države. Država je, doduše, dala kontrolorima veće ovlasti, pa oni sad mogu sami prekinuti lažna bolovanja. Otvorena im je i mogućnost da idu u kontrolu po kućama, ali, koliko mi je poznato, to još nitko nije iskoristio. Možda je zato i udjel lažnih bolovanja na ‘samo‘ 31 posto.